Robin Hood - film koji je otvorio Cannes

Galerija fotografija

AUTOR: MLADEN ŠAGOVAC

Iako najnoviji Scotov film izaziva podijeljene osjećaje, najnovije izdanje predvodnika "Radosnih ljudi" iz Sherwooda ima pregršt filmskih izvrsnosti . Iako mnogi ovo neće dočekati kao radosnu vijest, usprkos najavama krvi u potocima, potoka krvi nema. Što možda i nije tako loše jer u današnje vrijeme najčešće nadoknađuje manjkavosti scenarija ili redateljske mašte da scene prikažu atraktivnima i napetima. No dužan sam primijetiti kako je čak i Kraljevstvo nebesko bilo brutalnije, krvavije i ne milosrdnije od ove verzije dogodovština bandita iz Sherwoodske šume.

Longstride i Loxley

U Scottovoj verziji Robina Hooda, Robin nije Robin Loxley, već Robin Longstride koji je pri povratku iz križarskog pohoda igrom slučaja zamijenjen sa Robertom Loxleyem koji je poginuo vraćajući u Englesku krunu Kralja Richarda I. Da ne bude zabune, ovo nije priča o događajima u Sherwoodskoj šumi, Scott je snimio film o onome što je kao prethodilo stvaranju legende o Robinu Hoodu. Pritom je iskoristio pregršt povijesnih događaja, počevši sa pogibijom Richarda Lavljeg srca u Francuskoj koja je i okidač nastupajućih događaja ovog filma.

Na centimetar do potpunog spektakla

Nedvojbeno film će izazvati podjelu kritike što će publiku navesti da još malo razmisli hoće li potrošiti novac na kino ulaznice. A to će, usporiti zaradu filma. Robin Hood Ridleya Scota bi trebao prema svim premisama biti povijesni spektakl, međutim to nije u potpunosti.

Ima bogatu kostimografiju, ima fantastičnu i bogatu scenografiju, ima odličnu glumačku postavu ali nedostaje mu samo koja kap krvi više da bude "punokrvni" spektakl.

Prvi dio filma je uvjerljiv, čak i impresivan. Dok je u drugom dijelu scenarističko režiserska mašta i umjetnička sloboda otišla skoro cijeli milenij predaleko. Tako nakon što se Baruni pobune protiv kralja zbog prevelikih daća koje kmetovi više ne mogu izdurati, nakon srednjovjekovnog vizionarskog govora o ljudskim pravima, Scott uprizoruje iskrcavanje Francuza u Engleskoj koje neodoljivo podsjeća na savezničko iskrcavanje na Normandiju u Francuskoj. Danas će teško tko progutati priču u kojoj se srednjovjekovni Baruni bune protiv kralja kako bi zaštitili ljudska prava svojih kmetova, ili, još bizarnije da potpisuju povelju o ljudskim pravima. Ima još nekih dijelova filma u kojima se gubi kontinuitet i logika priče ali, daleko je više kvalitetnih razloga da ovaj film pogledate.

Mač i djevine skuti

Mačizam, naravno ispoljen je već samom pojavom "gladijatora" Rusella Crowea koji zapravo u takvim ulogama i jest najuvjerljiviji. No, u ovakvom tipu filmova ionako općenito ne nedostaje muških divljaka koji ukoliko već uokolo ne haurliču u oklopima onda se međusobno mužjački verbalno nadmudruju. Kako Scott pati na jake ženske likove, Cate Blanchett se pokazala kao odličan odabir jer djeluje kao prava zdrava seoska "puca" koja ne preza od čišćenja konjskih kopita, mužnja krava i oranja njiva a naposljetku ni od isključivo muške rabote...ratovanja. Tradicionalan Scottov filmski motiv je i mali obični čovjek koji na koncu spašava velike glave i njihove interese, također viđeno u Kraljevstvu nebeskom.

Kako je priča od Robinu Hoodu dio engleskog folklora, ne izostaje ni romantika od koje je najinteresantniji Robinov (Crowe) ulet pred kupanje kada umoljava Marion (Blanchet) da mu pomogne skinuti oklop: - Trebat ću pomoć za skidanje oklopa. Scena je kao stvorena za reklamiranje higijenskih pripravaka za muškarce. Nježna djeva s moćnog i izmorenog ratnika skida težak oklop i odjeću umazanu nebrojenim krvavim borbama, zemljom, prljavštinom i nepoželjnim mirisima te ga potom uz svjetlost vatre iz velikog kamina uranja u toplu, opuštajuću vruću kupku s miomirisima i osvježavajućim šamponima (op.a).

Jeruzalemsko kraljevstvo - Robin Longstride - Robin Hood

Djelomično, Scottov Robin Hood ulazi u teritorije Gibsonovog filma Braveheart (1995) ali na žalost manje uvjerljivo kao potonji.

Povijesno, film je korektan, osim onih francuskih desantnih brodova koji bolno vizualno asociraju na one američke iz Drugog Svjetskog rata, osim što su drveni i na vesla.

Fabulom, film Robin Hood je izravni "genetski" potomak Kraljevstva nebeskog a prethodnik opće poznate legende i folklora o Sherwoodskom razbojniku.

Vizualno, Robin Hood je impresivan turistički vodič kroz seoski turizam pitoresknih krajeva srednjovjekovne Engleske u kojoj su fratri strastveni uzgajivači pčela spremni da bilo kojeg putnika namjernika ponude medovinom a lokalne žene se u pomanjkanju križarskim ratovima izginule muške populacije im bezočno nude svoje čari. Sve to, naravno uz tradicionalne "sporstke" aktivnosti poput streličarskog gađanja ljudi, probadanja i kasapljenja mačevima.
Dobro, možda sam ipak pretjerao sa karikiranjem.

Kamera i režija fantastično prate stvarnu scenografiju čime Scott na neki način iskazuje svoj filmski mačizam spram recentne poplave uporabe kompjuterski generiranih slika(CGI) u filmskoj industriji. Poput kakvog Robina Hooda filmske industrije Scott otima velike dolare bogatim filmskim studijima i filmskoj publici donosi posljednje trzaje povijesne filmske akcije sazdane od krvi i mesa a na uštrb kompjuterski generiranih slika koje, doduše, znaju izgledati impresivno ali još nisu ni upola uvjerljive kao borba mano-a-mano.

U nedavnom interviewu za jedan filmski magazin Scott je rekao: "Ili imate oko za kadar, ili nemate..." Malo ću parafrazirati pa napisati; ili ste Ridley Scott, ili niste. Scott je izvrsno prikazao srednjovjekovnu Englesku, vizualno film nema ama baš nikakvih minusa, čak je i odjavni titl interesantno vizualiziran.

Uz nešto minusa i pregršt pluseva, Robin Hood Ridleya Scotta i scenarista Briana Helgelanda dobro je otvorenje filmskog festivala u Cannesu.

Ocjena 7/10

Russell Crowe Kevin Costner premijera Max von Sydow William Hurt Ridley Scott Danny Huston cannes Matthew Macfadyen Cate Blanchett Mark Strong Oscar Isaac Mark Addy premiere kraljevstvo nebesko kingdom of heaven dove