Premijera Hrgovićeve "Etide" u Tuškancu

Galerija fotografija

Prije nekoliko godina, mladi i entuzijastički filmaš, tada još srednjoškolac, Luka Hrgović, predstavio se publici sa svojim kratkometražnim filmom "Epopeja o bureku". Tada vjerojatno nije ni mogao sanjati da će ta njegova parodija na mnogobrojne poznate i popularne filmove kao što su "Matrix", "Rambo", "Psiho", "Indiana Jones" i još neki, a koju je snimio sa skupinom prijatelja u roku od nekoliko mjeseci osvojiti i nekoliko nagrada na mnogobrojnim Hrvatskim festivalima. Između ostaloga prvo mjesto na festivalu mladeži u Zadru, drugo mjesto na KRAF-u - Kvarnerskoj reviji amaterskog filma, a bio je izabran među najbolje na RAF - u 2007. i još na kraju upao na Dane Hrvatskog Filma. To je njemu i njegovoj ekipi svakako dalo poticaj za daljnje projekte, te se tako nakon gotovo 4 godine produkcije i post-produkcije Luka i njegova ekipa vraćaju sa dugometražnim filmom "Etida" koji bi se mogao opisati kao ljubavna priča epskih proporcija, prožeta kroz šest vremenskih razdoblja i šest različitih ljudi koji vole ženu po imenu - Katrine!

Za razliku od "Epopeje" koja je snimljena sa gotovo nikakvim budžetom i sa običnim MiniDV kamerama, ili bolje rečeno kamerom, dečki su ovoga puta odlučili sakupiti i kakav takav budžet te nabaviti nešto kvalitetniju opremu, a sami su izgradili i neke setove za potrebe snimanja. Po nekoj njihovoj osobnoj procjeni film je koštao preko 10.000 kn, ali ni to nije finalan i točan iznos. S obzirom da su gotovo svi važniji sudionici filma studenti i pošto su sve naravno financirali sami iz svojih džepova, bio je to popriličan zalogaj za njih. Zbog toga su bili primorani snimati ovaj film u "etapama" što se odužilo na nekoliko godina. A ni post-produkcija nije prošla bez problema. Naime, montaža zvuka i slike se pretvorila u dvogodišnju agoniju koja je redatelja Hrgovića dovela skoro do toga da odustane od kompletnog projekta. Prvo je tijekom montaže slike munja "spržila" hard disk na kojem se nalazio kompletan film koji je već bio izmontiran 90%. Uspjeli su spasiti možda 30% montiranog materijala, a ostatak su bili primorani montirati ispočetka. I kao da to nije bilo dovoljno, slična se stvar dogodila i sa montažom zvuka. Kad je montaža istoga bila zgotovljena, dogodila se nekakva komplikacija tehničke prirode i kompletna montaža zvuka je otišla u nepovratno. Pa su naravno bili primorani montirati i zvuk ispočetka. A zbog svega toga se premijera filma odgađala nekoliko puta u zadnje 2 godine.

Inače snimanje je započelo u 8. mjesecu 2006. godine., a autori su se nadali da će film privesti kraju do kraja 8. mjeseca 2007., no zbog spomenutih i drugih poteškoća to im nije pošlo za rukom. S obzirom da je "Etida" omnibus od šest priča koje se odigravaju u potpuno različitim vremenskim razdobljima ali imaju uglavnom istu temu i uglavnom su isprepletene, svaku priču su snimali zaosebno. Tako je tu vestern priča, priča o vinaru, priča o Škotima, priča o vojnicima u rovu, priča o Mozartu koja je snimljena u Zagrebačkom HNK-u, te priča o ruskoj podmornici. Snimanje svake od tih priča je trajalo okvirno dva do tri dana (ponekad i više), ali su zato pripreme trajale i po dva/tri mjeseca. Pa iako su snimanja bila relativno kratka, daleko do toga da su bila i lagana.

Tako je snimanje vestern priče, koja je inače snimljena na otoku Murteru, bilo katastrofalno iskustvo jer je ekipa tri dana stajala u kaputima na suncu i temperaturi od skoro 40°C te se pravila da im nije vruće, a zapravo je pola ekipe u stankama povraćalo od vrućine.

Priča o Vinaru je snimljena u Jaski u jednom od mnogobrojnih vinograda gdje je grožđe na njihovu nesreću bilo već obrano pa se je ekipa morala snalaziti kako bi dočarala vinograd pun grožđa, što im je pošlo za rukom tako što su po lozi vješali novo grožđe i odglumili berbu.

Priča o Škotima je snimljena u Moslavini kod bake samog redatelja filma Luke Hrgovića. I upravo je ta priča zahtijevala najviše glumačke ekipe i statista ispred kamere. Za te potrebe se okupilo njih čak 30-ak, te su bili podijeljeni u dvije skupine. Pola ih je bilo obučeno u crvene (dobre), a pola u zelene (zle) Škote. Neki su bili naoružani sa vilama, a neki sjekirama i mačevima koje je iskovao jedan od članova ekipe, te su trčali gotovo dva dana lijevo-desno po polju koje je inače bilo zapaljeno kako bi vatra i dim još bolje dočarali bojište. Iako se neveliko prolijevala umjetna krv spravljena od pekmeza od šljiva, bilo je tu i prave krvi. Naime kako su se neki malo previše uživjeli u svoje uloge i kako su gotovo svi mačevi i sjekire bili od pravog, iako ne i posve oštrog metala, baš kao i štitovi, našlo se tu i nešto ozlijeđenih! No hvala Bogu ništa ozbiljno, tek tu i tamo koja ogrebotina.

Priča koja se odvija za vrijeme WWII, sa vojnicima u rovu je prema riječima autora bila jedna od najtežih za pripremu jer je trebalo nabaviti tri američke uniforme i nekoliko njemačkih. Plus još i pripadajuće naoružanje iz tog doba. Američke su na kraju kupili na sajmu na Zagrebačkom Hreliću, a Njemačke im je posudio jedan kolekcionar stvari vezanih za WWII koji je bio oduševljen time što su oni radili, pa im je odlučio pomoći. Cijela ta priča je snimljena opet na lokacijama također u Moslavini, gdje je ekipa snimala dva dana u katastrofalnom blatu.

Priča koja se odvija u Ruskoj podmornici je također snimljena na lokaciji u Moslavini, odnosno u "studiju" u Moslavini. Naime, kao studio je poslužila stara drvena štala koja se ne koristi već godinama, a u kojoj je izgrađena kompletna unutrašnjost podmornice do najsitnijeg mogućeg detalja (most, spavaonica, kuhinja, strojarnica itd.). Izgradnja istoga je trajala nekoliko mjeseci, a tijekom snimanja najveći problem ekipi je bila hladnoća s obzirom da se snimalo zimi. Taj problem je bio tim veći jer su svi glumci nosili potkošulje.

Priča o Mozartu je kao što je spomenuto ranije, snimljena u Zagrebačkom HNK-u. Najveći problem je bio pribaviti dozvolu za snimanje u HNK-a i korištenje baroknih kostima. Nakon nekoliko mjeseci natezanja, ekipa je uspjela iskamčiti dozvolu za snimanje i snimiti potreban materijal. Plane B je bio taj da će ukoliko ne uspiju dobili dozvolu od HNK-a, pokušati snimiti tu priču u Kinu Europa ili potegnuti čak do HNK-a u Splitu. No, nije bilo potrebe za time...

Inače, valja odmah naglasiti kako gotovo svaka priča svojevrsni homage na neki od poznatih filmova kao što su "Braveheart", "Saving Private Ryan", "Amadeus", Leoneovi vesterni itd.

U filmu nastupa gotovo identična glumačka ekipa koju smo imali prilike vidjeti i u "Epopeji o Bureku" - Luka Hrgović (ujedno i redatelj i ko-senarist filma), Marin Bušić, Miran Šabić, Ivan Mihoci, Ivan Šivak, plus još neka nova imena kao što su Anton Svetić (također scenarist), Stipan Tadić, Duje Medić Vibor, Vedran Štefan i Nikolina Knežević u ulozi Katrine, djevojke oko koje se vrti svaka priča ovog omnibusa.

Premijera ovog spektakla u malom će se održati u ponedjeljak 17.01. u Kinu Tuškanac s početkom u 19 sati.

tuškanac premijera etida omnibus luka hrgović epopeja o bureku