Gledali smo: The Show Must Go On

Jedna lasta ne čini proljeće ali da ima nade za hrvatski film posve je jasno nakon filma Nevia Marasovića, The Show Must Go On. Apokaliptična SF drama koja kombinira moderno reality show društvo i kataklizmu svjetskog sukoba izgleda obećavajuće za hrvatsku kino publiku.

O čemu je riječ? Čemu tolika halabuka oko filma koji je rađen za „nula kuna“?

Radnjom smješten u bliskoj budućnosti film prati život televizijskog producenta "reality showa" u kojem šestero parova 180 dana živi zajedno u kući napravljenoj za potrebe emisije. Za vrijeme snimanja izbija rat svjetskih razmjera koji Europu pretvara u ratnu zonu. Kako rat odmiče popularnost emisije raste jer je jedini televizijski program koji se emitira. Problem je što natjecatelji u showu ne znaju da vani bukti rat.



Svjetski nuklearni rat na hrvatskom filmu?

Cinik bi sa neopisivim guštom na ovakvo pitanje odgovorio kako nismo sposobni snimiti kvalitetan film niti o prošlim ratovima a kamoli nekim potencijalno budućima. Scenarist i režiser ovog filma Nevio Marasović je sigurno ime koje ćemo ubuduće češće zapažati a i primjećivati. Za „nula kuna“ snimiti ovakav film u godini kada je HRT prosuo milijune kuna hrvatskih RTV pretplatnika i poreznih obveznika na Vrdoljakov ćumez dokumentarističko-igrani serijal  Tito, najljepši je šamar koji je ikad opaljen našem umjetničkom filmskom sustavu.

Problem ovog filma nije, kako su neki napisali, nedorađeni scenario pa čak ni „preglumljavanje“ iako, ne Medvešek, nego Nataša Dorčić publici daje očajnu glumu. Rene Medvešek svojim likom Filipa Dogana fantastično oslikava karakterne crte dobrog dijela domaćih a vjerojatno i stranih producenata mlađe generacije i odlično nosi kompletan film. Dakle, problem ipak nije loša gluma jednog ili dvoje glumaca. Iako, Hrvatskoj na "sreću" ne nedostaje loših glumaca. Neki od najlošijih samo što ne počnu viriti iz paštete.

No, vratimo se najblistavijoj zvijezdi ovog filma. U nedavnom intervjuu koji je za internetski portal Danas.hr dao dvostruki oskarovac Branko Lustig, filmaš svjetske karijere hrvatskoj produkciji zamjera previše pokušaja snimanja „art-filma“ a nedovoljno želje i ambicija da se snimi film koji će dovući publiku u kino dvorane. Imam osjećaj da će i sam Lustig ostati ugodno iznenađen maštovitošću i nadarenošću mladog režisera Marasovića. U trenutku kada Hrvatski film guši manjak financija koje se još k tome rasporđuje po rodijačko-netijačkoj liniji treba imati hrabrosti uopće pomisliti snimiti ovakav film. U trenutku kada razvoj hrvatskog filma ponajviše guši snobizam u kojem prevladava struja koja snima dosadno ozbiljne filmove koje ljudi najčešće pogledaju tek na televizijskim kanalima. Neke čak ni tada. U trenutku kada općenito u našem društvu prevladava skepticizam spram domaćeg filma, zaista treba imati petlje za ovakav podvig.



Iza objektiva kamere ovog filma stoje još ljudi poput producenta Saše Bijelića, akademskog snimatelja slike Damira Kudina i Tomislava Vujnovića koji je u ovaj film donio specijalne efekte kakve nismo imali prilike vidjeti u hrvatskim filmovima. Zvučna kulisa kombinirana sa melodijama splitskog sastava The Beat Fleet izaziva dodatnu dramatičnost situacija koje gledatelja vode ka neizbježnoj finalnoj katastrofi u filmu je u potpunosti pogođena. I sramotno je što dio kritike izbjegava priznati kvalitetu ovog vrlo izraženog elementa filma The Show Must Go On.

Jedino što na momente potapa opći dojam filma jest gluma Nataše Dorčić koja kao da igra u nekoj od TV sapunica a ne u igranom filmu. Kratak budžet je zapravo jedini istinski minus ovog filma, ovakva scenaristička odvažnost zavređuje novac. To se traži, trebamo i želimo još takvih filmova. Mogući su i imamo ljude koji su ih sposobni snimiti. Dokazali su to Nevio Marasović i Saša Bijelić.

The Show Must Go On, možda nije vrhunsko ostvarenje. Možda zaista i neće otići dalje od B festivala, možda i jest samo „filmska vježba nekoliko zaljubljenika u film“ koji su, usput recimo, akademski školovani. No, u tom slučaju The Show Must Go On je vraški dobra filmska vježba. Uopće ne želim niti pomišljati što bi dvojac Marasović-Bjeliš snimio da su prilikom snimanja ovog filma imali iskustva, manjak kojeg im predbacuju, ali i novaca kojeg gotovo uopće da nisu imali. Kamo sreće da je tviše takvih „filmskih vježbi“. Kamo sreće da je više takvih neiskusnih „zaljubljenika u film“. Tko zna što bi tek bili sposobni snimiti da imaju iskustvo?

Duboki naklon i tri puta…BRAVO! BRAVO! BRAVO! Keep the show going...

hrvatski film recenzija znanstvena fantastika sf pula film festival science fiction zf rene medvešek f.i.l.m. nevio marasović branko lustig danas.hr tomislav vujnović saša bijelić the beat fleet tbf nataša dorčić big brother reality show 101 dan the show must go on