Gledali smo: Snjeguljica i lovac

Galerija fotografija

Kada su krenule najave za ovaj novi revizionistički val prerada klasičnih bajki, čovjek bi se ponadao da će to biti natjecanje tko će napraviti bolji film. Nakon odgledane dvije, a očekuje nas još jedna bajka o Snjeguljici, zaključak je da bi bolje bilo da su producenti ovih filmova novac, spiskan na kontradiktorne i bizarne verzije jedne od najpopularnijih bajki svih vremena, poklonili fondacijama za pomoć gladnima u svijetu.

Kič, kič i opetovano sami kič, građen na jeftinim mogućnostima (all mighty) photoshopa. Umjesto da digitalno doba rastereti tehničku zahtjevnost produkcije filmova i okrene koncentraciju umjetnika na dramaturške vrijednosti priče koju će tehničari na računalima oblijepiti photoshopiranim slikama. Digitalno doba je donijelo opsjednutost nebitnim detaljima koji bi vizualno trebali impresionirati publiku, a zapravo bivaju zaboravljeni već nakon sljedeće šake kokica. U isto vrijeme oni drugi, očiti i logički bitniji, detalji bivaju šikanirani i eksploatirani na krajnje idiotske načine.

Na prvi pogled, Snjeguljica i lovac dojučerašnjeg redatelja reklama (ovo je trebao i ostati) izgleda impresivno. Bogata produkcija pršti iz svakog kadra, optočena je impresivnim glumačkim imenima počev od fascinantne Charlize Theron, a popraćena samim krunskim draguljima britanske kinematografije Bobom Hoskinskom, Ianom McShaneom, Rayom Winstoneom, Eddie Marsanom, Nickom Frostom i Vincentom Reganom kojima je pridružen talentirani Johny Harris. Na scenariju su uz Evana Daughertyja radili John Lee Hancock i Hossein Amini. Ali, samo na prvu loptu... Djelomično zbog same Snjeguljice (Kristen Stweart), a djelomično zbog nedovoljne inovativnosti i pretjerane želje za revizionističkim pristupom temi.

Snjeguljica i lovac: Trailer

Snjeguljica i banditi su već viđen motiv, a isto vrijedi za kraljicu ispunjenu ženskim frustracijama/kompleksima iz prošlosti. Što ne valja sa Snjeguljicom? Gotovo sve, a najviše što u potpunom cockneyjevskom jezičnom okružju Stewart sa svojim lažiranim britanskim engleskim probada uši. Potpuno promašeno glumačko ime za ovakav projekt. Namjera da se zaradi na krilima zvijezde trenutno najpopularnije filmske franšize u svijetu, a na štetu umjetničkog dojma, toliko bode u oči da upropaštava bilo kakvu mogućnost uživanja u ostalim glumačkim performansama.

Ovo protiv onog: Vječiti sraz usporedbi

Prije nego se uopće stane uspoređivati ovu verziju Snjeguljice, rađenu za poklonike modernog fantasyja, s onom Tarsema Singha rađenom za Shrek generacije (koja također pored vanjskog, photoshopiranog, sjaja nema iskrenu dušu), valja pogledati još koju dekadu i pol unatrag i pogledati koliko je ovaj film inspiriran jednom televizijskom horror verzijom u kojoj Sigourney Weaver igra zlu kraljicu opterećenu tipično ženskim frustracijama, koja kralja također "iscijedi" u postelji, u kojoj je stablo s korijenjem također simbol „kuće“, patuljci su banditi, a Snjeguljica na kraju filma pokaže zloj kraljici što ju ide. Dodirnih točki ovih dvaju filma je previše da bi ih se potpuno ignoriralo. U oba filma (Snjeguljica i lovac, Snjeguljica: priča o terroru) kraljica Ravenna pokazuje simptome dvostruke, podvojene ličnosti te je naznačeno kako zapravo razgovara sama sa sobom a ne sa ogledalom. Dok je za Weaverinu kraljicu ženska trauma bila nemogućnost rađanja živog djeteta, za Theroninu je pripremljena osvetoljubiva frustracija muškim rodom, premda će se ova druga činiti smislenijom i opravdanom. U stvari nije kvalitetno objašnjena. Umjesto objašnjenja glavnog kraljičinog motiva za ovakvu zlobu, Snjeguljica i Lovac nudi pregršt drugih objašnjenja, pa tako i kako je Ravenna postala vještica. Još je gore od toga... Uložen je prevelik trud u psihoanalizu kraljice Ravenne, napravljena prevelika buka oko toga, umetnuto previše mogućih „opravdanja“ za njene postupke. Ovime, i još nekim „estetskim“ dodacima film je nepotrebno rastegnut na dva puna sata trajanja. Ono što bi trebalo biti revizionistička nota ovog filma, pokušajem da se Kraljicu pretvori u neku vrstu tradicionalno tragičarske fatalne žene, pretvoreno je u lakrdiju. Singh je svoju kraljicu učinio jednostavno zlom, Sanders je u želji da ju učini kompleksnom poput one koju je igrala Sigourney Weaver, svoju kraljicu napravio bespotrebno kompliciranom tragičarkom. Srećom, Charlize Theron savršeno odgovara tom vampovskom poimanju fatalne tragičarke pa je šteta djelomično ublažena a lik kraljice gledljiv.

Snjeguljica i lovac: Sa snimanja

Najslabija karika ovog revizionističkog pokušaja prepričavanja bajke ostaje Snjeguljica koja bi na zdrave oči trebala biti naivno djevojče kojem će, nakon silnih godina provedenih u tamnici, biti potrebna ptica da otkrije klin ispod prozora. Možda je previše gledala u svijeće postavljene oko kamina tamnice (svijeće i kamin u tamnici!) pa je cijeli niz godina zaboravljala koji puta pogledati kroz prozor? Kao da je tek prije dva dana zatvorena u tu tamnicu pa nije imala prilike promotriti prostor u kojem je smještena. Snjeguljica uopće nije ratnica kakvom je prezentirana u najavama filma. Oklop će odjenuti tek krajem filma a kroz cijelu će priču proći zbunjeno kao da je netom ubačena u nepojmljivo okružje (npr. likovi filma Kocka 1997). Snjeguljica u ovom filmu nit' je najljepša, nit' je impresivna kao glumica.

Nema srca

Nema dvojbe, Snjeguljica Tarsema Singha je lošija, ali ni ova Ruperta Sandersa nema dovoljno srca. Sve izgleda ozbiljno, efekti su impresivni, glazbena kulisa intenzivno prati napetu radnju a slika je fantastično čista. Vizualno je u Snjeguljici i lovcu prenaglašeno. Opet, vizualno je glavni oslonac i filmova kao što su Transformeri a to ih ne čini vrhunskim umjetničkim djelom, samo bogato ukrašenim blockbusterima. Tradicionalna alegorija ove bajke o uvođenju reda i čistoće u nered i prljavštinu ispeglana je photoshopom i angažmanom glumice vječno zbunjenog lica. Apsurdno je tražiti bilo kakvu vizualnu poetiku u ovom filmu, nema je. Izuzev, ako tražite reklamnu poruku za mliječne proizvode. Zadnje riječi koje će Snjeguljica uputiti Kraljici – „Ne možeš imati moje srce..“ su istinite jer u filmu „Snjeguljica i lovac“ za razliku nje same, koja je bezlična i zbunjena, svi imaju karakternu srčanost pa čak i lovac (Chris Hemsworth). Neće se svijet srušiti ako Snjeguljicu i lovca ne pogledate u kinima, slika će jednako ispeglano izgledati tamo gdje reklama najviše ima. Na vašem novom LED televizoru...

recenzija Kristen Stewart Mladen Šagovac Charlize Theron Chris Hemsworth Snow White and the Huntsman Snjeguljica i lovac