Gledali smo: Pustolovine Adele Blanc-Sec

Romantizirana slika francuskog društva s početka dvadesetog stoljeća Luca Bessona za mnoge u hrvatskim kinima neće biti zadovoljavajuća.

Nekoliko je razloga tome a najveći je nepoznavanje francuske stripografije. Poput američkog Marmadukea, Pustolovine Adele Blanc-Sec je baziran na stripu Jaquesa Tardia. Raskošno snimljen i kostimiran Pustolovine Adele Blanc-Sec evidentno je snimljen za mlađu populaciju. Što i ne bi predstavljalo problem da je film za potrebe domaće distribucije sinkroniziran na hrvatski jezik.

Namjena mlađoj populaciji najviše se očituje kroz kratke dijaloge, naglašenu ljupkost pozitivnih ili karikiranost negativnih likova te kroz banalnost kojom se rješavaju zapleti u ovom filmu Luca Bessona.

Godina je 1912. Neustrašiva mlada novinarka Adele Blanc-Sec učinit će sve da ostvari svoj cilj, pa čak i otploviti u Egipat iskapati mumije. Dok ona otvara sarkofage, Pariz obuzima panika – jaje pterodaktila pohranjeno u prirodoslovnom muzeju i staro 136 milijuna godina se – izleglo. Mladi pterodaktil leti nad Parizom i plaši građane. Adele se međutim ne da zbuniti ni obeshrabriti navedenim događanjima, a njezine avanture otkrivaju još mnoga neobična iznenađenja!

Besson je zbog čistog, nimalo artističkog prikaza priče u potpunosti izgubio vizualnu sponu koju priča ima sa već uhodanim (u Francuskoj i Belgiji) stripom tako da ako i jeste zagriženi franko-kulturist upućen u francusku stripografiju nećete biti zadovoljeni ovim filmom.

Kao film za djecu, Avanture Adele Blanc-Set ispunjava sve zahtijevane norme avanturističkog žanra.  Šlampavi negativci, glavni lik koji obiluje samopouzdanjem koje ako u datom trenutku i ne poluči uspjeh garantira obilje komičnih situacija, i priličan broj benignih promatračkih likova koji svjesno ili nesvjesno pomažu lijepoj Adeli u njenim avanturama te na koncu i neobična stvorenja iz prošlosti i povijesti.

Ako ćemo baš biti ozbiljni, Avanture Adele Blanc-Set unatoč odličnoj fotografiji i maštovitoj fabuli neće postati kultni film, barem ne u nefrankofonskim zemljama i bez sinkronizacije za publiku kojoj je u stvari namijenjen.

Louise Bourgoin Mathieu Amalric Gilles Lellouche Jean-Paul Rouve Luc Besson Jaques Tardi