Gledali smo: Poezija (Shi) / Filmomanija

Galerija fotografija

Autor: Ines Ignjačić
Film info: Poezija / Poetry / Shi

O ženi koja je starila polako

U trećoj životnoj dobi, bez šminke i prirodno crvenih usana, Mija izaziva divljenje, sažaljenje i čuđenje istovremeno. S jedne strane posjeduje ogromnu životnu energiju i optimizam, koje u svojoj dobi nosi dovoljno zdušno da njima zasjeni ljude jednu ili dvije generacije ispod sebe –  a s druge strane silnu bol koju je stekla životnim iskustvom, a koja je pomiješana sa strahom i neizvjesnošću od sutrašnjega.

O sreći na korejskom

Najsretniji trenutak prosječnog čovjeka – kojemu treba vremena da se sjeti ikojeg sretnog trenutka u životu – opisan je riječima: „Bilo je to kada sam našao stan sa malim pologom i jeftinim režijama“.

Na pitanje je li provokativniji sam opis izvora radosti ili činjenica da se netko desetljećima nije ni zapitao što je u njegovom životu svijetla točka, možda je bolje ne znati odgovor. Gdje uopće tražiti sretne trenutke? U djetinjstvu, u ljubavi, u cvjetnom polju? Ili u novčaniku? Potpuno sporedan lik koji otvara toliko stvari o kojima nitko ne razmišlja, a trebao bi, dobar je primjer do najsitnijih detalja razrađenog scenarija (Chang-dong Lee) koji je pokrio one rupe koje ljudi ni ne znaju da imaju.

O poeziji i svim njezinim pravilima

Napisati prvu pjesmu u šezdesetim godinama života, postati profesionalni pjesnik, ili samo staviti na papir ono što je život do tada ostavio nezapisano zvuči lako. I jest, ako čekate da to napravi netko drugi.

U Mijinom gradu tečaj pisanja poezije otvoren je svima koji su zainteresirani za to. Poduka obuhvaća osnove tehničke strane pisanja, jer pravila zapravo nema. Veći je problem pronaći inspiraciju negdje u sebi, ili u stvarima oko sebe. Upravo je to prepreka većini ljudi koji nisu nikada u životu napisali pjesmu, čak i ako su željeli ili osjetili potrebu.

Mija (Jeong-hee Yoon) traži nspiraciju u krošnji drveta, u marelicama, u rijeci, u kiši. Bezuspješno. Ono čime bi se pojedini objekt mogao rutinski opisati, čak i ako je to vještom tehnikom sročeno, ne odražava način na koji je autor objekt stvarno percipirao.

Pjesnička inspiracija dolazi iz stvari koje okom nisu vidljive – tako barem tvrdi Mijin učitelj poezije. Zadatak je svakog polaznika do kraja tečaja napisati jednu pjesmu. Snagu za svoju pjesmu Mija nije pronašla u voćkama niti raslinju. Pronašla ju je u sebi, i to ne prije trenutka u kojem je i spoznala sebe, na najteži mogući način.

O činu i zločinu

Odgaja unuka tinejdžera, lijenog i otresitog dječaka koji je zajedno sa petoricom svojih školskih kolega upleten u zločin. Naime mjesecima su silovali djevojčicu iz škole koja se zbog toga ubila, i sada je na školi da „sačuva svoju čast“, a na skrbnicima tih dječaka da majci umrle djevojčice plate odštetu. Očevi, mahom dobrostojeći,  najmanje su zabrinuti za ponašanje svoje djece. U društvu koje mora sačuvati ugled i ne kazniti prijestupe, potpuno su indiferentni prema činjenici da su im maloljetna djeca silovatelji; na zajedničkim sastancima nerijetko se počaste obilnim ručkom i čašicom koja služi za lakše nošenje sa problemima isplate. Kako rekoh, isplatu doživljavaju kako jedini problem.

Mija, duboko potresena samoubojstvom djevojčice, još dublje činjenicom da njezin unuk snosi dio krivice za isto, potpuno rascjepkana između želje za ga zaštiti i shvati, prisile da preko noći skupi novac koji je za nju pravo bogatstvo, očaja što se ne može posvetiti svome životu, opustiti i napisati pjesmu, saznanjem da ima Alzheimerovu bolest te seksualnom ponudom (iliti ambicioznim farmaceutski potpomognutim pokušajem) invalidnog starca kojega povremeno njeguje, sa svime se time nosi hrabro i borbeno. Iskušava vlastite granice, ili ih drugi u njoj iskušavaju, ne ostavljajući joj izbor.

O filmu

Priča o traženju neprepoznatih dijelova vlastite osobnosti, o porazima, o odgovornosti, ljubavi, zločinu bez kazne, nadi, utjesi, borbi i prepuštanju, zasigurno će dirnuti i navesti na razmišljanje – više nego što biste razmišljali da vam netko kaže da napišete pjesmu koja sažima vaš život. Izvrsna scenografija, režija i glazba, čak i način na koji korejski jezik „sjeda“ na sve to, vrijedni su gledanja i pohvale, bilo da volite poeziju ili ne.

Ocjena: 8.5/10

drama filmomanija pjesma poezija koreja