Gledali smo: Piranha 3D

Galerija fotografija

Piranha 3D tipični je zapadnjački horror film pojačan kvalitetno napravljenim 3D-om. Odlikuje ga osrednji glumački postav, iz kojeg odudara jedino Jerry O'Connell u ulozi bizarno karikiranog producenta internetskih porno filmića, interesantno oblikovana priča, kvalitetni efekti, šok momenti.

Produkcija i scenarij

Počet ćemo od najiskusnijeg u timu, producenta Marka Cantona koji je oko sebe okupio prilično mlade snage kako bi snimio dobar komercijalni horrorac.

Prvo, odabir scenarističkog dueta Josh Stolberg/Pete Goldfiner koji je dobrim dijelom smislio relativno prolazan scenarij. S obzirom da je svijet sve pametniji i svima je jasno da jato piranja neće samo tako moći pojesti odraslog čovjeka u tridesetak sekundi, smislili su piranje koje bi to vjerojatno mogle, prethistorijske.

Kako prethistorijske piranje dovesti u moderan svijet? Neka žive u izoliranom podzemnom jezeru. A kako će izaći? Poslat će nam ih majka Zemlja nekim od svojih zemljotresa koji će otvoriti dovoljno veliku pukotinu da izađu van i naprave totalni nered na imaginarnom jezeru Victoria, smještenom u Saveznoj Državi Arizoni.

Prvi koji će nadrapati, u epizodnoj ulozi simpatičnog starčića, je Richard Dreyfuss u sceni koja završava svojevrsnim omažem za originalni naslov iz 1979. godine. I to je to, iako postoji par scena koje su vidljivo inspirirane originalnim naslovom, nemaju neke prevelike veze s pričom iz originala.

Nekoliko je slabih karika u ovom filmu, prvenstveno to su glumci ali i neka scenaristička rješenja postavljenih situacija što opet nije oslabilo snažan dojam koji je ovaj film ostavio kod kritike.

Na pola prožvakani simbol

Prvenstveni cilj ovog filma je zabava, međutim on nosi i svojevrsnu poruku. Konkretnije, poruku u prvom dijelu filma nosi već spomenuti Jerry O'Connell u ulozi bizarnog ekscentričnog i otkačenog producenta internetskih porno filmića. U drugom djelu filma, poruka koju nosi biva doslovce odgrizena i polu-sažvakana ispljunuta u lice gledatelja ali i svih onih koji posljednjih godina trenderski veličaju sve učestaliju pojavu "torture porn" filmova koji su uvelike pod utjecajem japanskog "torture art" odnosno "ekstremne kinematografije" razvijane tokom devedesetih na području Azije.

Taj svojevrsni "novi val" zapravo je samo modernija i daleko brutalnija verzija "splatter filmova". Najizravniji primjeri te pomodarnosti i trendomanije su Hostel (2005), franšiza Slagalica strave i u zadnje vrijeme tako često bespotrebno spominjani i besmisleno glorificirani Srpski Film.

S obzirom da je muško spolovilo u Japanu toliko obožavano da ima i svoj vjerski blagdan, kada se veliki drveni falusi nose u hramove i blagoslivljaju, potpuno je jasna poruka koju u ovoj priči nosi lik porno producenta Derrick Jones i ta scena u kojoj piranha ispljune napola sažvakano spolovilo.

I slažem se s time, horror film je u današnje vrijeme debelo izobličen i pretvoren u nekakvu kvazi artističku formu koja stvarnu popularnost pronalazi tek u nekakvim subkulturalnim okružjima.

Pirnha 3D je također filmska kupka krvi, pa po čemu bi onda ona mogla biti iznad tih tzv. torture porn filmova? Pa evo biti ću slobodan pa citirati kolegu iz Slobodne Dalmacije, Marka Njegića koji je jednom prilikom u slobodnom razgovoru rekao: "Najstrašnije čudovište je ono koje se u stvari ni ne vidi...". Redatelj ovog filma, francuz Alexandre Aja i scenaristi su se itekako dobro držali ovog recepta u prvoj polovici filma, te su prizore krvoprolića zadržavali tek u naznakama, tek toliko da gledatelj nasluti da će ono što slijedi biti prava krvava kupka.

BLOOD BATH AND SEX

Kada jednom krene totalna makljaža seks ovih gladnih ribica, gledatelj počne trzati i na najmanji znak piranja na filmskom platnu. Stoga se može reći, da, skuhali su opaku krvavu juhu. Kompletan film koncentriran je na iščekivanje najstrašnijega, čak i kada se to najstrašnije događa uporno očekujete da će se dogoditi nešto još gore od najgoreg u tom momentu.

Seks koji je na plakatu za Piranha 3D postavljen tako visoko, zapravo je najobičniji light motiv koji je u uvodnom dijelu toliko istaknut da to ulazi u domenu ruganja što kulminira kroz lik već ranije spomenutog porno producenta. Dakle, ne, ovo je daleko od torturment porna. Naprotiv, ovaj film mu se otvoreno ruga i to u kontekstu, nikada nećete zaraditi love koliko ćemo mi natući ovim filmom i nikada nećete steći slavu kakvu je imao onaj prvi od prije trideset godina a nikakvu će ovaj doseći. Doduše, teško je prognozirati nekakvu decenijsku slavu ovom filmu jer ga ne odlikuje baš neka vrhunska gluma.

Neuvjerljiva gluma redom dolazi od gotovo svih prvotimaca postava ovog filma. Elisabeth Shue, Steven R. McQueen, Ving Rhames, Jessica Szohr, svi odreda pružaju osrednju glumu klase TV produkcijskih filmova. No dobro, to i nije toliko strašno jer u ovom filmu ionako glavnu ulogu igraju prethistorijske piranje koje, u vodi, na sve moguće načine proždiru ljudsko meso.

CGI, kompjuterski generirane slike ovdje su na zavidnoj razini i pružaju osjećaj kao da su te zločeste ribice zaista u vodi oko, čas opuštenih i razuzdanih, čas uspaničenih i krvavih, kupača.

Ovo je ono što bi nazvali klasičan horror film koji se oslanja isključivo na čudovišta i nema potrebe za nekakvim kvazi art hangama mangama i međuljudskim devijacijama da bi ostavio dobar dojam. Nije oskarovski materijal, još manje festivalski materijal ali je odlična zabava. Upravo ono što bi filmovi horror žanra i trebali biti.

Ah, da! I umalo zaboravih "ribice"!  Podvodno kupanje i igra dvije gole žene u 3D tehnici?
Znam da će neke kolege, itekako vrednovati "zahvalnost" uloge Kelly Brook u Evinom kostimu. A da li je vrijedno pogledati? Napišite nam sami kada pogledate.