Gledali smo: Ondine

Najbolji razlog zašto pogledati film su ljepote Irske. Životopisno su i gotovo opipljivo prikazani ribarski brodovi, more i krajolici u sjevernoj Europi, koji su mnogima najljepši dio svijeta. Poluotok Bear na kojem je film sniman uistinu je ribarski.

Colin Farrell u ulozi irskog ribara Syracusa, sa naglaskom specifičnim za potonje i šarmantnog, pomalo zapuštenog izgleda, ono je što bi moglo privući gledatelja u kino, dok je Alicja Bachleda (Ondine) javnosti anonimna, i premda dovoljno lijepa da zainteresira, premalo je kvalitetna da zadrži pažnju.

Radnja počinje in medias res; bez uvoda u život razvedenog ribara i bivšeg alkoholičara, bez dramatiziranja i nepotrebnih kadrova. Syracus isplovljava i u ribarsku mrežu uhvati ženu; ženu bez identiteta i prošlosti, divnoga tijela i neobičnog naglaska (ali ipak tečnog engleskog – govore li selkiji engleski?) koja mu ubrzo postane družica. Samo je pitanje vremena koliko će njezina prisutnost i ljubav trajati.

Selkie su u sjevernoeuropskim zemljama poznati kao ljudi-tuljani, koji mogu mijenjati oblik po želji, donositi ili odnositi ljudima sreću, pustiti sedam suza i ostvariti jednu želju. Ondine ima dvije želje; ostvariti ljubav sa Syracusom i izliječiti Annie, ribarevu kćer koja je u kolicima zbog zatajenja bubrega. Ako mora birati, u dilemi je treba li izdati jedinu osobu koja zaista ne sumnja u njezinu mističnu pojavu, ili izgubiti posljednju priliku za vlastitu sreću. Upravo Annie, gutajući knjige i proučavajući morska bića, zaključuje da je Ondine polužena-polutuljan, da je ostavila u moru svoje tuljansko odijelo i da će ostati 7 godina s njezinim ocem. Kako nitko nema argumentiranije objašnjenje za Ondineinu pojavu, djevojčičin zaključak postaje opće prihvaćen.

Nemoguća ljubav koja bi pomoću atoma nade mogla postati moguća nije karizmatična kako to već u bajkama biva. Možda su uzrok tome upravo realnost objašnjene situacije – jer svi više vole bajke nego stvarnost; možda premalo razrađen scenarij (Neil Jordan), možda nešto treće. U svakom slučaju, ova priča će rijetke uistinu „dirnuti u srce“.

Preokret u radnji suviše je nagao, pa fikcija postaje gotovo akcija u samo jednom kadru, čime bi čak i ljubitelji bajki - kao jedini koje bi film mogao zainteresirati – mogli postati razočarani.

Bend sa Islanda Sigur Ros je odgovor, ili barem trigger, na skoro svu misteriju morskih bića, legendi i neobjašnjivih pojava u filmu. Radi se o bendu zaista vrijednom slušanja, sa izuzetno lijepim spotovima, poemskim tekstovima i jedinstvenim vokalom. Međutim, ovdje je riječ o filmu koji je srednje dobar samo zahvaljujući umetnutim elementima koji mogu stajati potpuno neovisno o samom filmu. Isplati se pogledati kakve je sve prirodne ljepote kamera sposobna uhvatiti, no ako je to najveći profit koji gledatelj za sebe može izvući, ostvarenje je teško ocijeniti kvalitetnim.

Ocjena: 4/10

Colin Farrell romansa fikcija ondine irska ribar more mreža selkie