Gledali smo: Na putu

Galerija fotografija

Autor: Ines Ignjačić
Ocjena: 7,5/10

Film info | Trailer

Na putu do srži ove priče, prolazi se kroz fragmente svakodnevnog života dvoje običnih ljudi. Put, međutim, ne ostaje suviše dugo običan.

Uvodna slika mladog bračnog para bez djece skladna je i uobičajena. Luna je stjuardesa, a Amar je kontrolor leta. Problemi koje imaju u braku nisu ništa veći niti neobičniji od problema koje ima bilo koji prosječan par – alkohol, suspenzija na poslu, pokušaj trudnoće koji nailazi na zapreke - do jednog trenutka. Amar slučajno susreće starog prijatelja Bahriju, i taj susret mu trajno promjeni brak i život općenito. Jedan po jedan korak i brzo postaje tvrdokorno naklonjen vehabizmu. To ga prividno mijenja u jednom smjeru - iz Luninog stava pozitivnom, jer prestaje piti i postaje „pitomiji“. No, radi se o snažnoj religiji i njegovom još snažnijim predavanju istoj, a to ga mijenja u drugom smjeru – za Lunu negativnom.

Zrinka Cvitešić (Luna) je izvrsna mlada glumica,  poznata od prije po dobro odrađenim ulogama u filmovima koji su bili veliki hitovi, poput Što je muškarac bez brkova – u kojem također glumi i Leon, pa su tako već ranije pokazali odličnu filmsku suradnju, iako se radi o filmu potpuno drugačijeg žanra - i Volim te. Snalazi se u najrazličitijim ulogama na platnu, a također i na daskama.

Leon Lučev (Amar) je također oduševio autentičnom izvedbom. To samo po sebi ne čudi toliko jer se radi o glumcu koji je otprije poznat kao kvalitetan, no ovdje se, kako je i sam izjavio za medije, stopio sa ulogom jer je u privatnom životu doživio slične ratne traume kao i Amar, odnosno osjećao posljedice  koje rat sa sobom nosi.

Ovo je film ozbiljne tematike, koji se dotiče raznih tema, što svakodnevnih, što životnih ekstremnih. Govori prije svega o ljubavi, a ljubav (pa time i partnerstvo i zajednički život) kao temeljna os života donosi promjene koje utječu na sve ostale osi. Ovdje je religija bila ključ kojim su otvorena vrata promjene. Kako religija?

Vehabizam je konzervativni islamski pokret koji zagovara reduciranje čovjeka. Ukoliko jedan od partnera živi po takvom principu, koji je strog, nepromjenjiv i snažan, a drugi ne živi po njemu, antiharmoničan odnos nužno mora poremetiti prethodni zdrav odnos.

Kako je većina filmova koji se snimaju na našim područjima ratne tematike, dakako ni ovdje ta tema nije netaknuta. No, nije niti fundamentalna. Režijom i scenarijem Jasmila Žbanić se vješto ogradila od tematskih prototipa, a istovremeno ostala dosljedna činjenici da je radnja filma smještena u Sarajevo, a koje nije odabrano slučajno za mjesto radnje; i što se tiče povijesti grada, i samog ustroja. Skrenuti ću pozornost na redateljicu ženu, što nije baš suviše česta pojava, pogotovo ne na filmovima koji postignu značajniji uspjeh.

Film je privukao pažnju mnogih kritičara. Premijerno je prikazan na Berlinskom filmskom festivalu u konkurenciji za najbolji film. Hrvatskoj publici će se zasigurno svidjeti iz istih razloga kojima je osvojio i stranu publiku, no posebna karakteristika je nezaobilazan bosanski naglasak kao dodatni štih, i kao takav biti veliki plus na domaćem terenu.

drama alkohol na putu Bosna Berlinale vehabizam religija brak Cvitešić Lučev Žbanić Zrinka Cvitešić