Gledali smo: Mladi mjesec

Definitivno je, planet je obuzet, da kažem "prekriven" Sumrakom pa čak i tamo gdje tek sviće zora. Iako do "Praskozorja" ima još jedan filmski nastavak.

Gotovo je nemoguće proći gradom bez da te nešto podsjeti da će za koji dan ekranizacija drugog nastavka planetarno popularne sage Sthephanie Meyer diljem svijeta bljesnuti na velikim bijelim platnima. Sjednete li na kavu negdje u centru grada ili se provozate javnim prijevozom naprosto je nemoguće prečuti komentare teenagerka koje detaljno planiraju koji će dan ići pogledati Mladi mjesec.

Kako i sam volim čitati, često u knjižnici potražim neki roman prema kojem je snimljen film, tako je bilo i sa Sumrakom. Stalno sam slušao usporedbe i ljetos odlučio koji dan prikratiti i knjigom. Ispostavilo se da sam na koncu pročitao sve četiri pa sam kao i ostatak svijeta završio željno iščekujući ovu "drugu" ekranizaciju ljubavno-fantastične vampirske priče s namjerom da i ovu izvedbu verbalno iskasapim.
I....iiiii....vjerujem da nitko od čitatelja neće biti razočaran. Zapravo, film je dobar, mogu čak reći prilično dobar. Brijem da većina čitatelja ovog članka već jest pročitala Mladi mjesec pa se samom pričom niti neću baviti, više samom izvedbom što vjerujem mnoge poklonike Sumraka zapravo i najviše interesira.

Radnja ukratko...

Mladi mjesec nastavlja priču gdje je završila u prvom dijelu te nakon što nekoliko mjeseci sve biva gotovo idilično sve dok prilikom incidenta koji se događa na Bellinom(Kristen Stewart) osamnaestom rođendanu ultrazgodni Edward(Robert Pattison) biva prisiljen napustiti Forks i naravno ljupku Bellu zauvijek.
Bella se nakon teške depresije polako počinje otvarati i izvlačiti iz duševne školjke zahvaljujući prijatelju Jacobu, khm djevojke, pozor molim, glumi ga mladi Taylor Lautner ovdje u "izražajnijem" izdanju, koji također ima svoju ne baš blistavu tajnu.
Otkrivši da stavljanjem sebe u opasnost može ponovno vidjeti Edwarda, Bella postaje nemarna i njen pokušaj da se baci sa visoke litice aktivira seriju događaja koji rezultiraju susretom oči u oči sa vampirima gadne reputacije, Volturima.

Ono zapravo najbitnije

U usporedbi sa prvim dijelom, filmski Mladi mjesec je veći, produkcijski hrabriji i zapravo bolji, što vjerojatno i može zahvaliti apsolutnom uspjehu prvijenca.
Priča je ovdje tvrđe uklopljena, likovi kvalitetnije razigrani a sama radnja je brže predočena pa gledatelj zapravo i ima osjećaj kao da je naprosto prenesen u nastavak priče.
Mora se reći da malo filmskih nastavaka ima takvu odliku a kao primjer najlošijeg prenošenja iz jedne priče u drugu ću izvesti čarobnjački serijal o Harry Potteru upravo jer je također baziran na književnom djelu u više nastavaka.

Kako rekoh, uspjeh prvijenca priuštio je nastavku veći budžet i to je uočljivo u svakom segmentu filma, takoreći od prve scene. A najuočljivije je daleko kvalitetnijem prikazivanjem dijamantskog svjetlucanja vampira na sunčevom svjetlu za razliku od prvog filma u kojem više Edward više izgleda kao da je umočen u šljokice pa izreflektiran do boli. Iako taj prizor i dalje izgleda prilično čudno, ne izaziva podsmjeh kao u prvom dijelu. Najviše efekata u ovom nastavku je rezervirano na vukodlake, koji su i zapravo moje jedino razočarenje. Iako je vidljivo da je uloženo dosta novaca i truda u taj dio filma, vukodlaci na trenutke djeluju pre očito računalno generirani da te to naprosto na trenutak odvuče od priče. Naprosto činjenica koju je nemoguće zaobići.

Ekipa?

Ipak, unatoč mojim sitnim vizualnim zamjerkama režiser Chris Witz i scenaristica Melisa Rosenberg uspjeli su u nečemu što je zaista rijetkost kada je u pitanju ekranizacija književnih djela. Učinili su upravo to, ekranizirali roman Mladi mjesec bez suvišnog uređivanja ili kao što je bio slučaj sa prvijencem, bez pretjeranog sakačenja izvornika. Pa čak i po cijenu rezanja minutaže teenagerskog superturbouber idola Roberta Pattisona. Naime, lik Edwarda se daleko manje pojavljuje kroz priču u drugoj knjizi, gotovo da ga i nema.

Hrabar potez, posebno što je zgođušni Pattison svojim utjelovljenjem Edwarda postao vodeće lice vampirske franšize što nije pošlo za rukom ni jednom filmskom vampiru još od Christophera Leea a bilo je tu podosta filmskih ljepotana poput Brad Pitta(Interview sa vampirom), Stuart Towsend (Kraljica prokletih), David Boreanaz( Buffy: Ubojica vampira i spin-off Angel) itd kojima to nije pošlo za "likom".

Nastavio bih u duetalnom tonu pa još istaknuo kako su Stewart i Pattison naprosto kliznuli natrag u uloge Belle i Edwarda kao da pauze filmskog seta nije ni bilo. Iako su prvim filmom postali filmske superzvijezde u svoje stare uloge su se u potpunosti prirodno uklopili bez glumačkih kerefekiranja i nadobudnih glumatarenja kako to obično i biva kada mladim glumcima slava lupi u glavu.
U životu svake mlade djevojke postoji nadanje kako će se za njenu naklonost boriti dva zgodna muškarca.

Mnogi već znaju, oni koji su pročitali Mladi mjesec, a to se dalo naslutiti i u prvom filmu između Edwarda i Jacoba izbija tvrdo rivalstvo oko lijepe Belle. I zato sam na početku teksta prizvao naše ljupke dame da posebno obrate pozornost na Taylora Lautnera koji je ovdje zaista odlično utjelovio lik Jacoba, khm dame pozor molim, fizički ali i emotivno. Zapravo, bilo je dosta novinskih izvještaja koji su pratili samo snimanje u kojima se dalo naznačiti koliko je sveukupno truda Lautner ukucao u lik Jacoba pa sve i da su ga zamjenili nekim jačim filmskim imenom ne bi našli boljeg za ovu ulogu.

Kao istinski stjegonoša britanske postave glumaca pokazao se Michael Sheen u ulozi Aroa, jednog od vođa Volturia koji šarmantno tipično književno-ljupko chilla na engleski način iako je jasno vidljivo da se ispod takve površine krije mračno stvorenje koje samo što se ne otrgne sa lanaca i u potpunosti iz vas izvuče zadnju kap života.

Definitivni zaključak

U konkluziji, moje zamjerke ostaju isključivo na vukodlacima. Volio bih da su više vremena posvetili Quieulete plemenu vukova za koje u knjizi zaista steknete osjećaj tko su i što su, dok su u filmu previše ispolirani a kao što sam i ranije spomenuo sami vukodlaci na trenutke djeluju previše računalno generirani. Nadam se da se to neće ponoviti sa Pomračinom i Praskozorjem.
No, bez obzira na moje fakat sitne zamjerke, Mladom mjesecu je uspjeh zajamčen. Dapače, prva knjiga je filmski bila daleko više izrezana pa je Sumrak ipak pokorio svijet te na čitanje knjiga naveo i one koji nisu pročitali ni Ježevu kućicu. S druge strane je pred filmsko platno namamio i one zadnje knjiške moljce koji korice svojih omiljenih romana ne bi mijenjali za sjedalo u kinu ni da im ponudiš dva brda kokica besplatno uz gledanje neke ekranizacije romana.
Zaista mogu s debelim olakšanjem reći da se filmaši u ovom slučaju nisu previše zanijeli lovorikama uspjeha prvijenca i da će ovaj film donijeti minute zadovoljstva ne samo široj filmskoj publici već i maničnim obožavateljima serijala knjiga Sumrak.

Gotovo da već sad mogu čuti vrckasto hihotanje teenagerka u tramvaju i njihovo odbrojavanje dana do Pomračine.

Piše: Mladen Šagovac