Gledali smo: Invictus

Autor: Mladen Šagovac
Ocjena: 5/10

Film info | Trailer

Moram priznati da sam strahovao kako će Invictus biti više melodramatičan od debakla hrvatske nogometne reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko nogometno prvenstvo. Nekoliko je razloga za to.

Prvi je režiser Clint Eastwood čiji filmovi izlaze godišnje poput kakvog nacionalnog prvenstva a gotovo svi imaju unutar sebe neku tragičnu smrt ili neprežaljenu ljubav.

Drugi je vremešni Morgan Freeman koji sve češće u filmovima zvuči propovjednički(unatoč svom raskalašenom obiteljskom životu). Štoviše, za ulogu sebe u ovom filmu izabrao ga je osobno Nelson Mandela, a to je podatak koji je, morate priznati, sam po sebi melodramatičan.

Film je baziran po Mandelinoj knjizi u kojoj opisuje na koje je sve načine 1995. godine pokušavao pomiriti bijelu i crnu Južnoafričku Republiku. Doduše, Clintov Invictus u potpunosti zaobilazi Mandeline osobne probleme i njegovu karizmatičnost kao i detaljniji pogled na tadašnje prilike, te koristi isključivo širu sliku istinitih događaja a u kontekstu "Kad se male ruke slože...".

Koncept potpuno opozivan dosadašnjem Eastwoodovom radu koji kao režiser u pravilu ulazi duboko u likove, ili barem je do sad to činio.

Sport kao alat u borbi protiv rasnih podjela

Nelson Mandela je te 1995. godine, nakon što je dobio predsjedničke izbore odlučio iskoristiti svjetsko prvenstvo u ragbiju, kojem je domaćin bila JAR, kako bi ujedinio do tad duboko rasno podijeljenu državu. Nakon više desetljeća bjelačke dominacije i represije nad crnačkim stanovništvom, naglim preokretom i ukidanjem aparthejd zakona autohtono crnačko stanovništvo postaje rasistički nastrojeno. Mandela biva prinuđen pronaći način kako da pomiri dvije različite slike svoje zemlje a odličnim partnerom za to mu se učini Francois Pienaar, kapetan ragbi momčadi.

Sportski, politički ili biografski film?

Već smo rekli da Invictus u potpunosti obilazi Mandelin privatni život a sužen je isključivo na za film aktualnu godinu radnje 1995. Teško da možemo reći i da je film sportski iako je Mandela neka vrst ekscentričnog obožavatelja ragbija, sporta kojim od početka do kraja film obiluje a sporedni lik Mandeli je kapetan ragbi momčadi Pienaar, jer, svi ostali segmenti tipičnog sportskog filma su ostali negdje izvan objektiva Eastwoodove kamere.

Iako film obiluje političkim porukama; Mandela - "Ako im oduzmemo njihov Springboks i njihovu nacionalnu himnu, samo ćemo pojačati uzajamni krug straha.", Invictus nije dovoljno politički orijentiran jer se gotovo uopće ne bavi povijesću a ni budućnošću problema rasizma u JARu.

Što je onda Invictus? Ukoliko pitate mene osobno, pizza-film. Uzmemo malo ovog, malo onog i sve to prospemo po široko razvaljanoj tjestenini (Mandelina knjiga), ubacimo u pećnicu pa što bude.

Dosadan, zabavan ili edukativan?

Da li je Invictus dosadan film? Nije, ali nije ni nešto pretjerano interesantan. Možda kada bi postojala neka kategorija poput interesantno-bezličan?! Nije nešto pretjerano ni edukativan, jer vrlo šturo govori o općim prilikama u JARu nakon silaska aparthejda s vlasti a o ragbiju kao sportu ne govori uopće iako su scene samih utakmica kvalitetno i uvjerljivo snimane kao da promatrate kakav dokumentarac o tom iznimnom sportu.

Ovaj film kroz sve svoje elemente više pokazuje da je Eastwood dosegao jesen svog režiserskog stvaralaštva nego što se zbivalo te 1995. godine u Južnoafričkoj Republici.

Nosioc filma Morgan Freeman se nije pokazao u najboljem glumačkom svjetlu jer osim nekakvog kvazi južnoafričkog naglaska nije dao ništa drugo a ni u tome nije baš briljirao. Kad su već šminkeri podbacili, mogao si je dati truda pa nabaciti koju kilu kako bi barem donekle nalikovao na stvarnog Mandelu koji, iako je mršav, ima oblije lice od Freemana. Mislim, poanta glume neke znamenite ličnosti ne može podlijegati osobnom dojmu glumca i ne dozvoljava improvizacije. Ne karikira se neka Erin Brokowich, koja predstavlja još 1000 njoj sličnih žena nego, zaboga, jedna od najvećih povijesnih ličnosti(dakle, pojedinac) s kraja 20. stoljeća.

Utjehu tek daje inspirativni Matt Damon koji se dosita unio u ulogu običnog čovjeka kojem je sport ispred bilo čega i koji je za razliku od Freemana barem donekle skinuo naglasak južnoafričkog-engleskog podneblja.

Pitanja i odgovori

Potpitanja unesena kao podnaslovi zapravo su prouzročena Freemanovom razočaranošću izostankom nominacija za ovaj film, u jednom nedavnom interviewu. Ne znam što je Morgan Freeman očekivao od filma koji kvalitetom više ide u razred sa Bijegom u pobjedu, nego u klasu jednog Amistada u kojem je i sam glumio.

Na kraju ispada da bi koja žličica melodramatičnosti dala više duha no što ga Invictus ima ovakav kakav jest, interesantno-bezličan.

drama recenzija Invictus sport Morgan Freeman Matt Daemon Clint Eastwood Amistad Bijeg u pobjedu povijesni Mladen Šagovac filmski filmovi filmskinet