Gledali smo: Inside job / Filmomanija

Galerija fotografija

Autor: Ines Ignjačić

Potrebna je izvjesna potkovanost ekonomskim terminologijom te prošlim i sadašnjim stanjem u Americi i svijetu, da bi se ovaj film u potpunosti razumio. Potrebna je i informiranost o ključnim ljudima odgovornima za gospodarsku situaciju u zadnjih nekoliko desetaka godina.

Dokumenatarni film Charlesa Fergusona skida maske sa lica mnogih ljudi koji su – izravno ili ne – bili uzrokom nastanka ekonomske krize. Spominju se konkretna osobna imena, imena banaka i udruga, konkretne svote novca koje su neki među njima zaradili i – što je najvažnije – načini na koje su ih zaradili.

Zarada je osjetljiv termin; određena strategija ulaganja, nagovaranja nekoga da ulaže, nerijetko prevarom i lažnim obećanjima, ostavila su iza sebe izvjestan broj ljudi koji su se potpuno nekažnjeno povukli sa milijardama dolara, dok su dugovi ostali radnicima, preko kojih se sve lomilo i prije krize i za vrijeme, a pitanje je vremena kada će i hoće li ikada prestati.

Kako se to dogodilo? Je li moguće da godinama nitko nije uočio da bi Ameriku te potom ostatak svijeta mogla zadesiti tragedija i potpuni gospodarski kaos? Budući da su na pozicijama najvećih državnih službenika upravo oni gore navedeni i njihove zarade, glasove upozorenja nitko nije čuo niti želio čuti.

Kredite su mogli dizati svi, jer je kreditna sposobnost precjenjivana. Novac koji nitko nije imao, bio je dostupan na trošenje svima. Kada je virtualnog novca ponestalo, ostali su dugovi, prešlo se na hipoteke. Tko se na vrijeme snašao i u pravom trenutku kupio / prodao dionice dobro je prošao, a većina je ipak prošla bolnu potragu za kruhom, koja traje još i danas.

Mnogi su odbili dati intervju za film, čija su imena također eksplicitno navedena. Nekolicina zatečenih pitanjem novinara o tome zašto su radeći izravnu štetu išli istim smjerom, ostaje bez teksta ili prekida intervju. Nikada ranije stavljeni pod ovakav pritisak medija, suočavaju se sa samima sobom.

Izdvojiti ću scenu kontrastnu cijelom filmu, u kojoj radnica iz Kine tvrdi da ne zarađuje mnogo i željela bi raditi u tvornici u kojoj se zarađuje dobro: 70 do 80 dolara mjesečno. Kada se u roku od nekoliko minuta izmjene cifre o desetima milijardi dolara sa željenom plaćom od 70 dolara mjesečno –  to je gubitak vrijednosti novca, to je prava psihička inflacija, i to je ono što nas treba najviše zabrinjavati.

Narator filma je Matt Damon (Pokojni, Dobri Will Hunting, Oceantovih 11).

Ocjena: 7/10

filmomanija dokumentarni kriza ekonomija gospodarstvo dionice kredit ferguson