Gledali smo: Dečki su se vratili

Galerija fotografija

AUTOR: INES IGNJAČIĆ
OCJENA: 9/10

Radnja filma većim je dijelom smještena u Australiju. Nakon smrti supruge, ožalošćeni novinar Joe nastavlja živjeti sa svojim šestogodišnjim sinom Artiem (Nicholas McAnulty). Pomažu mu majka i učiteljica likovnog, ali iako mu netko sina može povremeno pričuvati – na njemu je da ga odgaja. Gotovo neposredno nakon ženine smrti, u posjet mu dolazi sin iz prvog braka, tinejdžer Harry, koji živi u Londonu sa svojom majkom. Joe tako odjednom „postaje“ samohrani otac dva dječaka – u kontekstu svega onoga što takva uloga nosi.

Svatko tko imalo poznaje odnos roditelj – dijete, osobito ako je i sam roditelj, diviti će se strpljenju i elokventnosti samohranog i gubitkom potresenog oca te stavu kojeg ima prema maloljetnim sinovima. Ipak, iz perspektive sinova Joe je loš otac.

Problemi u toj situaciji potječu iz najmanje dva izvora; esencijalni problemi svakodnevnog života, poput skupljanja i pranja prljavog rublja ili pak slaganja sendviča, nešto su na što se trebaju sva trojica naviknuti.

Kako bi običan sendvič za školu mogao ugrožavati odnos oca i sina?

To je sitnica koju je najčešće obavljala majka. Sukladno tome, Joe ne zna da Artie jede kruh bez korice. Sitnica, zaista. No, takvih je sitnica na stotine i Joe ih preko noći mora sve saznati i početi prakticirati. Nadalje, sin koji je do sada živio u bogatoj londonskoj četvrti, urednim i organiziranim životom, sada je došao u kaos – u doslovnom i metafizičkom smislu. Ulogu Harryja igra George MacKay, crvenokosi Britanac koji ima iza sebe nekoliko uloga u filmovima raznim žanrova.

Drugi je uzrok nesuglasica vezan uz Joejevu karijeru. Kako sportski novinar povremeno mora izbivati iz grada. U jednoj od takvih situacija djecu mu nije imao tko pričuvati, a oni su jamčili da će se sami snaći tih nekoliko dana. I doista, ništa im se ne bi dogodilo da tinejdžeri iz kvarta nisu saznali da nikoga nema doma pa došli napraviti tulum u njihovu kuću. Kako to već biva, Joeov mobitel je u tom trenutku bio onesposobljen, pa je tek sljedećeg dana saznao što se dogodilo. U međuvremenu je Harry otišao nazad u Englesku, a Artie kod bake – što je dovelo do toga da Joe – ukoliko želi biti sa svojom djecom – mora postavljati prioritete i strogo ih se držati – čak i ako to znači birati između obitelji i karijere.

Glavnu ulogu tumači Clive Owen (Djeca čovječanstva, Kralj Arthur, Sin City), koji ležernim izgledom (starke + traperice + košulja podvrgnuta do laktova), britanskim naglaskom, šarmom, karizmom i, dakako, izvrsnom glumom više nego dobro utjelovljuje ulogu obiteljskog i poslovnog čovjeka.

Priča sadrži humorne elemente koji su izgrađeni na karakterima i odrastanju dvojice dječaka te suočavanju i prihvaćanju činjenica, koje je isprepleteno sa odbijanjem i izbjegavanjem istih. Iako će gledatelje nasmijati oni faktori koji su u suštini tužni, kroz likove dječaka pretvaraju se u savršenu i zanimljivu priču sa maksimalnom dozom realiteta.

Joe i dečki su „kao Sam u kući, samo što su umjesto jednog ovdje njih trojica“. Život kakav pruža svojoj djeci nije uobičajen, ali je predivan. Već jedna od prvih scena u filmu, u kojoj šestogodišnjeg dječaka vozi na haubi automobila po plaži zgrozila bi mnoge. Ipak, većini djece bi takva dogodovština uistinu uljepšala djetinjstvo. Artie smije vodene balone bacati po kući, skakati u kadu punu pjene, penjati se po visokim stijenama uz more i gađati jastucima. Maksimalno je zaštićen, voljen i shvaćen od strane oca. A Joe je, kao takav, otac kakvog bi većina poželjela imati.

Glazba u stilu Sigur Rósa izvrsno se uklapa u atmosferu koja je prisutna tijekom čitavog filma, a također umirujuća i dovoljno „drugačija“ od uobičajenih dramskih soundtrackova da može i samostalno biti favorit mnogima.

Film je snimljen prema knjizi koja je pak napisana prema istinitom događaju.

drama obitelj Clive Owen istinita priča dečki su se vratili samohrani otac Australija the boys are back