ZFF: Inspirirano stvarnim i potencijalno stvarnim događajem

Budući da dobro zna da svi volimo raznolikost i hrpu filmova, ZFF je ove godine uveo još jedan zanimljiv program u svoj repertoar, a nazvao ga je Inspirirano stvarnim događajem. Tu je smjestio pet intrigantnih priča, intrigantnijih tim više što su istinite. S druge strane, izvan tog su se programa našle druge intrigantne priče, intrigantnije tim više što bi mogle biti isto to - istinite.

Postaja Fruitvale

Ovaj nam novi ZFF-ov program donosi američku priču iz 1. siječnja 2009. godine. Kraj znamo od samog početka: Oscar Grant će biti ubijen. Ubit će ga policajci na postaji čije ime danas kao da označava isključivo Oscara (kojeg u filmu glumi Michael B. Jordan) i njegovo ubojstvo - postaji Fruitvale.

Postaja Fruitvale: Trailer

S obzirom da je redatelj Ryan Coogler pred sobom imao materiju čiji je kraj već poznat gledateljima, morao se odlučiti na koji će nas način svejedno zainteresirati za priču. Odlučio se za vremenski period od dva dana - 31. prosinca i 1. siječnja (uz jednu, dvije digresije vraćanja u prošlost). Redatelj nam je na početku pokazao kraj (stvarni kraj, ne glumu), a zatim nas odveo dan unatrag kako bi nam raslojio događaje koji su doveli do njega. Tako saznajemo da je pokretač tučnjave u vlaku koja je dovela do Oscarova izvlačenja iz njega i ubojstva na postaji bila jedna cura koja je zazvala njegovo ime, cura koju je tek dan prije upoznao u trgovini. Saznajemo i da se Oscar odlučio za vlak jer mu je tako savjetovala njegova majka, bojeći se da će htjeti pijani voziti kući na Novu godinu ("Htjela sam da ne ide autom jer nisam htjela da strada"). Saznajemo da je Oscar bio član bande, da je prodavao travu, da je bio probisvijet koji je tražio izlaz iz stupice koju si je sam iskopao, i da nije bilo onih koji bi mu pružili ruku da ga izvuku iz nje. I pomalo se možda pitamo nije li izazvao to što je dobio. No kako 31. prosinca odmiče, tako saznajemo i da je bio brižan otac, voljen dečko, brižljiv sin i unuk, odan i dobar prijatelj, čovjek koji je tražio drugu priliku u svom životu. Na taj nam je način redatelj uspio stvoriti neku napetost u filmu čiji se kraj zna na početku, uspio nam je nametnuti pitanja u filmu u kojem se naizgled nemamo što pitati.

Neki su komentirali da je film ipak malo previše patetičan, meni je samo američki ispričan. Ali čak umjereno američki. Shvaćam da se teško moglo izbjeći prikazivanje Oscarovog odnosa s malom kćeri, s majkom, s djevojkom, ako se htjelo izazvati sigurno suosjećanje za njega (što svakako zaslužuje).

A tih je dana s njim suosjećalo mnogo ljudi, i to najviše zbog jedne činjenice - naime, svi su događaji na postaji Fruitvale, pa i samo ubojstvo, snimljeni kamerama na mobitelima. Pogledavši isprva samo trailer, zgrozio me pasivan odmak ljudi od Oscara i prijatelja za vrijeme policijskih iživljavanja, pri kojem je jedini pokret rukom publike bio ispružanje te iste ruke s mobitelom s uključenom kamerom. Nakon što me redatelj raslojavanjem priče doveo do pasivnosti i ispruženih ruku s mobitelima, bilo mi je jasnije dokumentiranje onoga što se stvarno zbilo te dokumentiranje lica krivaca (pasivnost mi još uvijek nije potpuno jasna). Ovaj put pozdravljam tehnološki razvoj, posebno u vezi s mobitelima, jer tko zna koliko bi ljudi bili senzibilizirani za Oscara Granta da nisu bili prisiljeni pogledati stvarnosti u lice.

Sljedeća postaja: Moguća stvarnost

S jednom nas drugom prisilom suočava film s istog kontinenta, ali iz njegovih južnih krajeva - meksička fiktivna priča Nakon Lucije, redatelja Michela Franca,prikazana u Glavnom programu ZFF-a.

Alejandra (Tesa Ia) nakon majčine smrti (Lucije) seli s ocem Robertom (Hernán Mendoza) uCiudad de México. Novi početak, nova škola. Novi život za njih dvoje same, novi život za koji Roberto još nije spreman. No Ale je dobro prihvaćena, čak je pozvana i na tulum. Na tulumu spava s dečkom, a on sve snimi mobitelom i netko video postavi na Internet. Tu se također probudila moja (a vjerujem i svačija tuđa) zgroženost razvitkom moderne tehnologije  i ljudskim postupcima (posebno na internetu). Privatnosti nema mjesta na globalnoj mreži i/ili društvenim mrežama. Ali Internet je zapravo tek manji Alejandrin problem. Problem je daljnje ponašanje njezinih vršnjaka. Gradacija se njihova nasilja odvija od nazivanja Alejandre pogrdnim imenima, pokušaja zlostavljanja u wc-u, ljubomore "prijateljice" i nasilnog rezanja Alejandrine kose, rođendanske torte "njezinih prijatelja" do školskog izleta na kojem je užasavajuće kulminiralo.

Nakon Lucije: Trailer

Seksualnost je u pubertetu uvijek bila dominantna, ali su ju barem donekle (ili se barem tako činilo) kočili stid, neke društvene i moralne granice i, valjda, odgoj. Iako je ovaj film fikcija, vrlo je realno napravljen i vrlo je realno moguć - što zapravo najviše plaši. Danas se društvene i moralne granice tope, roditelji često nemaju vremena za odgoj, a stid ustupa mjesto mačizmu, izazovnosti i bezobzirnosti. Danas kao da više ni tabui ne postoje. Ovaj film kritizira današnje stanje stvari, svijet koji današnja mladež stvara - kritizira što sve današnja mladež zna i što se sve usuđuje napraviti.

Roberto, kao i svaki otac posebno osjetljiv na svoju kći, veći dio filma ne zna što se događa. Alejandra svoje probleme "rješava" sama (pokoravajući se svojim zlostavljačima ili ih u najboljem slučaju izbjegavajući), dok se naposljetku zaista ne odluči na izlaz iz vlastite bezizlazne situacije. A kad razmaženi sinčići i kćerkice shvate da njihova djela ipak imaju posljedice, sklanjaju se pod mamine (i tatine) skute. I tada Roberto, snažna očinska figura i fizički i psihički, uzima stvari u svoje ruke. Doslovno. 

recenzija festival zff zagreb film festival katarina starčević nakon lucije postaja Fruitvale