ZagrebDox: Za sreću je potrebno...

Kontroverzni je Dox doveo jednu iznimno zanimljivu lingvističku kontroverzu, „Gramatika sreće“, smještenu u nepreglednim prašumama Amazone.

"Free of regret and future worries"

Kada zapravo dobro promislite, žaljenje za nečim što nismo učinili, za nečim što smo propustili ili jednostavno žaljenje za prošlim vremenima te neprestana briga za ono što će se dogoditi ili kakav će život biti za deset godina jedna su od glavnih ljudskih karakteristika. To smo mi. Žalimo i brinemo. Ne znamo živjeti u sadašnjosti jer veći dio vremena provodimo u prošlosti i budućnosti. Sadašnjost se nazire tek u budućnosti, a dok je postanemo svjesni, ona je već prošlost.

Prije tridesetak godina, današnji lingvist (ondašnji misionar) Daniel Everett zaputio se u amazonsku prašumu na svoju prvu misionarsku misiju. Tamo je susreo narod Piraha. Dokumentarac Gramatika sreće priča je o njegovoj misiji, točnije o njezinom neuspjehu i o njezinoj korjenitoj promjeni.

Provodeći vrijeme s njima, Dan je počeo proučavati njihov jedinstven jezik i komunikaciju koja uključuje mumljanje, zvukove, zviždanje i govor. A naučivši jezik shvatio je da je njegovo proučavanje tek počelo – vjerska je misija postala lingvistička misija. Naime, oni ne poznaju niti boje niti brojeve – koriste se prilozima „malo“, „puno“ (i možda su jedini narod bez numeracije). A, što je još fascinantnije, u jeziku naroda Piraha nema ni prošlog i budućeg vremena! „Aktivnosti diktiraju potrebu.“ Žive iz dana u dan. I tu je Dan shvatio da je svojim proučavanjem zapravo dekodirao njihovu formulu za sreću. Jer narod Piraha ne posjeduje ljudske osobine iz prvog odlomka, čak ih ni ne poznaje – ne poznaju to žaljenje i ne poznaju te brige. Skriven u prašumi Amazone, daleko od buke civilizacije, narod Piraha živi u trenutku.

Otuda i Danov naziv „gramatika sreće“. I otuda neuspjeh njegove misije – jer narodu Piraha ne treba Bog da bi bili sretni.

Gramatika sreće: Trailer

No Dan je otkrio još nešto u njihovu jeziku – narod Piraha se sporazumijeva samo jednostavnim rečenicama. Subjekt, predikat, objekt. „Nemaju kompleksnu sintaktičku strukturu.“ A upravo to vodeći lingvist sadašnjice, Noam Chomsky, smatra temeljem svih jezika. Mogućnost da se rečenica nastavlja u nedogled. Svojim je shvaćanjem jezika naroda Piraha Dan tako poljuljao Chomskyjevu teoriju urođene univerzalne gramatike, koja podrazumijeva genetičku urođenost gramatike i zajednički temelj svih jezika. On genima suprotstavlja kulturu – smatra da kultura ne utječe samo na riječi, nego i na čitavu gramatiku, a narod Piraha je očiti primjer toga.

Danova je teorija postala prijetnja teoriji Noama Chomskog, što mu je priskrbilo epitet „kontroverzan“, a i mnoge neprijatelje u lingvističkom svijetu. Isto tako i zabranu njegovih daljnjih posjeta narodu Piraha, koji je, u međuvremenu, osjetio civilizaciju kojoj se toliko opirao – sagrađene su škola i zdravstvena klinika, uvedena im je struja i predstavljen televizor. Kultura naroda Piraha se, nakon dugog perioda jedinstvenosti i konstantnosti, počela mijenjati. Što će se dogoditi s njihovom gramatičkom anomalijom? S „gramatikom sreće“?

zagrebdox festival katarina starčević kontroverzni dox gramatika sreće dokumentari