U "Kotlovini" je savršeni recept za budućnost domaće kinematografije

Univerzalan prikaz gotovo svake hrvatske obitelji u Radićevom filmu „Kotlovina“ je nešto najiskrenije što je u posljednjih nekoliko godina ponuđeno hrvatskoj filmskoj publici.

Radićev film tek na momente gubi ritam ali čak i tad je bolji i sadržajniji od bilo kojeg drugog snimljenog u zadnjih nekoliko godina. Svaka čast festivalskim međunarodnim uspješnicama ostalih hrvatskih redatelja, svaka čast i inovativnosti mladih generacija redatelja koja sramežljivo viri na vrata hrvatske kinematografije ali „Kotlovina“ je filmski zalogaj na kakvom bismo trebali graditi domaću kinematografiju ako već nemamo hrabrosti malo jače uplivati u onu komercijalnu pristupačniju za široke mase. Najbliže ovom nivou dramaturške iskrenosti do sad je došao tek Rajko Grlić, ali njegovi trokuti su nešto za što uvijek imamo osjećaj kao da smo to već gledali. OK, ovim filmom se ni Radić nije odmaknuo predaleko odmaknuo od „Što je Iva  snimila 21. listopada 2003.“ ali je još uvijek iskrenije i univerzalnije od bilo čeg što je u zadnje vrijeme snimio maestro Grlić.

Kotlovina: Trailer

„Kotlovina“ priča o susretu šire obitelji, tri sestre i svih njihovih rukavaca, koji ne završava dobro. Radić solidno upravlja velikim brojem autentičnih likova koji istovremeno univerzalno presijecaju svakog među nama (promatračima priče/filma). Da, to jest generaliziranje ali ipak najsmisleniji i realno najintimniji prikaz duha nacije koju ovaj film oslikava. Premda će se mnogima uvod u potpun zaplet priče činiti predugim, služi upravo temeljitom upoznavanju kompleksne lepeze likova koji će gledatelja još jednom upoznati sa njim samim i njegovim najbližima.

Film „Kotlovina“ primjenjiv je na tisuću primjera baš kao što za samo jelo Kotlovinu postoji  barem tisuću različitih recepata. Kulinarski rečeno, Radić je u „Kotlovinu“ unio najbolje sastojke hrvatske kinematografije, vrsno ih začinio sa nama samima, najljućom i najsloženijom mirodijom koju poznaje domaća društvena kuhinja.
Svi glumci u priči imaju svoj moment izboja, međutim onaj koji od prvog pa do zadnjeg pojavljivanja zadržava konstantu privučene pažnje publike je vrsni Boris Buzančić u ulozi Dide.

Prizor iz filma "Kotlovina"

Kompletan glumački ansambl „Kotlovine“ delikatno je oblikovan te su svi likovi dodatno obogaćeni originalnim izvedbama glumaca, odnosno, teško je vidjeti glumce ispod likova 'Kotlovine'. Gluma kada ne vidimo glumca već samo lik koji igra.

recenzija pula film festival pff vff vukovar film festival Rajko Grlić Kotlovina Tomislav Radić Boris Buzančić