Otvoren 24. Animafest

Uz pokretom animirane generičke verzije umjetničkog direktora Daniela Šuljića i producentice Vjere Matković na platnu kina Europa sinoć je otpočelo 24. izdanje jedinog hrvatskog festivala sa svjetske festivalske A liste - Animafesta.

Prije no što je kratkometražno izdanje, da kažemo kratkometražno bijenale jer se natjecanja kratkometražnih i dugometražnih filmova na Animafestu izmjenjuju svake godine, uručene su strukovne-honorističke nagrade. Predstavnica ovogodišnje Selekcijske komisije Studentskog natjecanja Tamaki Okamoto uručila je Animafestovu Nagradu za najbolju školu animacije Joan Ashworth, voditeljici poslijediplomskog studija animacije pri Royal College of Art. No prava glazba za uši poklonike Zagrebačke škole animiranog filma, a i Zagrepčane, uslijedila je nakon što je profesor Nikica Gilić kao predsjednik Vijeća Animafesta uručio Nagradu za izniman doprinos proučavanju animacije Marcelu Jeanu koji se na krajnje emotivan način osvrnuo na značenje Animafesta u početku svoje karijere ali i u svijetu animacije. Nagrada za životno djelo nije mogla biti osobno uručena velikom Juriju Norštejnu koji je ovogodišnji izostanak ispričao radom na novom filmu.

Možda ne možemo baš sve animirane filmove prikazivati djeci, kao što je to sinoć prije nego što je 24. Animafest proglasio otvorenim rekao Hrvoje Hribar, no svakako je da dobar dio animiranih filmova budi dijete u nama baš kao što je, da se vratimo na Hribarove sinoćnje riječi, potrebno dijete u animatoru da bi animirani film nastao, a čemu je, da se nadovežemo na Hribara, najzorniji dokaz davni kultni film "Skakanje" Tezuke Osamua. Da animacija u promatraču budi dijete dokaz su pak sinoćnje reakcije na generičke animacije koje su na platnu kina Europa dočaravale govornike ispod njega a koje su automatski izazvale dječje reakcije govornika i nagrađenih, gotovo dječju želju za igrom.

Od prvih sedam  filmova koji su prikazani u sklopu programa Veliko natjecanje 1 debelo se izdvajaju "Nepripitomljen/Feral" Daniela Sousa i "Tramvaj/Tram" Michaele Pavlátove.

Poetičnost naracije i slike tempirane kroz stalne izmjene oblika i sjena donosi naglašenu dramatičnost crnoj bajci "Nepripitomljen" Daniela Sousa koja se vrlo otvoreno poigrava s raspoloženjem gledatelja. U središtu priče je dječak kojeg u šumi među vukovima pronalazi lovac koji ga odvodi u civilizaciju. Smješten u nove okolnosti, dječak bezuspješno pokušava koristiti iste oblike ponašanja na kakve je navikao u divljini. Sousa publiku od samoga početka filma publiku vezuje uz dječaka-vuka te lažno priziva želju za njegovim pripitomljavanjem da bi na kraju svoje alegorije razotkrio da smo slobodni jedino onakvi kakvi jesmo. Snažan emocijski i atmosferski značaj u filmu "Nepripitomljen", uz animaciju pastelnih boja, ima i glazbena partitura Dana Goldena.

"Tramvaj/Tram" Michaele Pavlatove ritmička je minijatura koja bez zadrške kroz lik simpatične vozačice tramvaja na jednako simpatičan način progovara o erotičnosti kao nečemu bazičnome, svakodnevnome. Uhodana, jednolična svakodnevica vozačice tramvaja kroz rutinirano ulaženje i izlaženje putnika, njihovo štancanje karata, njeno potezanje upravljačkih poluga te podrhtavanje tramvaja, polako se pretvara u žudnju koja pak stvarnost pretvara u nadrealnu faličku maštariju. Pavlatova smišljeno koristi sasvim usputne predmete poput poluga za upravljanje vozilom i gumba za otvaranje vrata kako bi alegorijski pokazala koliko malo toga nas dijeli od svakodnevnih erotskih asocijacija.

festival festival animiranog filma Mladen Šagovac animirani film animafest