JFF pomiče granicu - Berlin 36

AUTOR: INES IGNJAČIĆ
OCJENA 9/10

Film snimljen prema istinitoj priči govori o životu Gretel Bergmann, atletičarki koju su nacisti diskriminirali na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu; unatoč tome što je bila najbolja u skoku u vis nije mogla sudjelovati jer – bila je Židovka.

Uoči Olimpijskih igara SAD inzistira da na natjecanju sudjeluju svi sportaši koji se uspiju kvalificirati, neovisno o rasi, religiji i naciji. No, Hitlerova se politika kosi sa tim. Gretel je, nakon što su ju ipak prividno odlučili uključiti, poslana na mjesto gdje sve djevojke treniraju kako bi se kvalificirale za Olimpijske igre. Trener, koji je primarno orijentiran na uspjeh u sportu, a ne na kategoriziranje i izoliranje pojedinaca, svima pristupa jednako. Međutim, među djevojkama postoji izvjesna napetost samim time što je Gretel „drugačija“, a napetost se pojačava zbog činjenice da je od svih prisutnih kandidatkinja bolja.

U potpunosti neprihvaćena, kao objekt pokazivanja prstom i izravno ugrožena, Gretel (Karoline Herfurth) se usmjerava na terning više nego na socijalne odnose, budući da ni sa koje strane (osim od strane trenera) ne nalazi podršku. Jedina osoba sa kojom nije u lošem odnosu jest njezina cimerica Marie (Sebastian Urzendowsky).

No, upravo su Marie nacisti namijenili za pobjedu na Olimpijskim igrama. Odabrana je jer preskače tadašnji rekord, a pristala je sudjelovati jer nije imala izbora. Nitko ne uočava da se radi o vrlo neobičnoj osobi, te stoga biva tretirana kao i sve ostale djevojke. Unatoč tome što je jedina bez zdravstvenog kartona, jedina koja se tušira u odvojenom tušu, dubokog glasa i širokih ramena, ljudi koji ju okružuju ne shvaćaju da Marie nije djevojka, nego mladić koji je od malena prisiljavan „biti žensko“ jer mu je majka htjela imati kćer; no gledatelju to vrlo brzo postaje jasno, povremeno čak i komično.

Gretel sazna za Mariein spolni identitet kada ju sustanarke zaključaju u kupaoni (što je jedna od niza metoda da ju obeshrabre i izoliraju), no odluči ju ne odati treneru, iz dva razloga; jer joj je u međuvremenu postala prijatelj(ica), te zato što bi joj (mu) ako pobijedi na Olimpijskim igrama bilo dopušteno nakon toga živjeti život kao muškarac. Stvari dakako ne idu svojim tokom i nacistički se plan mora ostvariti, te tako trener biva zamijenjen – a na njegovo mjesto dolazi trener nacist (Thomas Thieme), koji Gretel ne dopušta treniranje ne bi li bila što lošija na kvalifikacijama.

Osim problema odnosa prema Židovima, priča pokriva probleme u obiteljskim i općenito socijalnim odnosima, neravnopravnost spolova, suzbijanje identiteta, podložnost autoritetu i diskriminaciju na više razina. Govori o borbi pojedinca protiv svijeta i dokazuje da čovjek može posjedovati snagu čak i kada je u potpunosti odbačen. Ne samo kroz lik Gretel, nego i kroz Marie, jasno prikazuje nepravdu, neutemeljeno osuđivanje i bespomoćnost pojedinca koji je bačen pred želje / naredbe drugih, i kojem se zabranjuje svako pravo na individualnost i privatnost.

Iznimno emotivna, lijepo ispričana i tužna priča u kontrastu je sa scenom u kojoj se saznaje da je Gretel 1937. godine u SAD-u osvojila prvenstvo u skoku u vis, da je dočekala duboku starost i da je već 60 godina u sretnom braku. Tako film završava gotovo dokumentarnom formom, u kojoj se pojavljuje 95-godišnja Gretel i opisuje kako joj je život tekao od trenutka nakon Olimpijskih igara (što se zadnje vidljivo na filmu) do 2009., kada je film snimljen. Spominje se također i sudbina Marie Ketteler (čije je ime promijenjeno radi zaštite privatnosti), način na koji je svijet saznao da se radi o muškarcu i posljedice koje je on pritom doživio.

Redatelj Kaspar Heidelbach u zadnjih je 15 godina radio na izuzetno velikom broju filmova, koji nerijetko sadrže iznimno kompleksnu tematiku. Ovdje je vrlo vješto stvorio film u kojem je politika kao glavni motiv suptilno ukomponirana u priču koja će se svidjeti i nezainteresiranima za politiku, i u kojoj će se mnogi prepoznati u nekom od likova, i koja bi trebala potaknuti na razmišljanje svakog gledatelja neovisno o njegovom poznavanju činjenica, stavovima i, konačno – neovisno o naciji, religiji i rasi.

jff Gretel Bergmann istinita priča diskriminacija Olimpijske igre