Intervju: Toma Zidić, umjetnički direktor Revije "Kratki na brzinu"

Ovogodišnja, 3. po redu Revija hrvatskih kratkih filmova "Kratki na brzinu" održat će se od 12.-15.05. u prigorskom gradiću Sveti Ivan Zelina. Tom prigodom razgovarali smo s umjetničkim direktorom Revije, Toma Zidićem.

Što nam donosi ovogodišnja, treća po redu Revija kratkih filmova KRATKI NA BRZINU?

Ovogodišnji filmski program znatno je bogatiji od svih prethodnih Revija. Osim glavnog natjecateljskog programa i Croatian Short Pitcha, Festival uključuje Školu kratkog filma za mlade od 10-16 godina, Late Night Film Talks – kasnovečernja neformalna druženja prije početka partyja, Casting Workshop na kojem će glumci/ice naučiti prezentirati se u najboljem svjetlu u vrlo kratkom vremenu audicije te puno drugih edukativnih i kreativnih programa. Novitet je i dvodnevno „zagrijavanje“ za Zelinu koje će se održati u Zagrebu 10. i 11. svibnja kada ćete imati priliku pogledati izbor kratkih filmova češkog festivala Jihlava, kao i kratke studentske filmove s renomirane australske filmske škole AFTRS Sydney.

Kako biste ocijenili ovogodišnji odaziv u usporedbi s prethodnim godinama održavanja Revije?

Prijavljeno je 150-tak filmova i 10 projekata na Pitch. To je brojka koja nam se jako sviđa i govori o raznovrsnosti domaće produkcije. Prirodno je da se razvojem manifestacije kojom su sudionici zadovoljni, povećava i odaziv autora. Veseli nas gledati kako KRATKI NA BRZINU raste iz godine u godinu i pritom okuplja sve uzraste, sve razine produkcije – od amaterske do profesionalne, pa tako i sve recentne  uspjehe domaćeg sazviježđa kratkometražnog filma.

Koje su prednosti kratkih filmova u odnosu na dugometražne? Mogu li se te dvije forme uopće uspoređivati?

Mogu, kako ne. Prije svega govorimo o istom izražajnom jeziku, o istom načinu komuniciranja s publikom. Kratka je forma, čega brojni nisu svjesni, gdjekad mnogo zahtjevnija. Izazovno je smjestiti jednu cjelovitu priču sa svim dramskim elementima radnje u znatno kraći vremenski okvir, a da priča ipak zadrži svoj smisao. Često se autori kratkih filmova uspoređuju s piscima kratkih priča. Ipak, za koju se god formu autor odlučio, proces nije jednostavan i iziskuje preciznost, vještinu i odlike dobrog pripovjedača.

Toma Zidić

Kakva su vaša predviđanja o budućnosti kratkog filma na hrvatskoj filmskoj sceni?

Hrvatski kratki film nije slučajnost niti kratkotrajna pojava, on se bez imalo muke može stilski i estetski odrediti. Sve snažnije vjerujem da smo u samom svjetskom vrhu, osobito u području animiranog filma koji je, tiho i gotovo neprimjetno, počeo živjeti ponovljene dane svoje svjetske slave. Trebamo biti sretni što imamo priliku biti prisutni u ovom značajnom novom razdoblju domaćeg kratkog filma koji je još jako daleko od iscrpljenja svojih konačnih dosega i mogućnosti. Budućnost pred nama je razigrana, uzbudljiva i uspješna.

Jedan od programa Kratkog na brzinu je i Croatian Short Pitch, program razvoja projekata i scenarija čiji finalisti pred žirijem unutar pet minuta predstavljaju svoje radove. Redateljima i scenaristima amaterima zasigurno je izazovno slušati mišljenja profesionalaca o njihovim radovima. Imate li savjet za mlade filmaše kako se nositi s kritikom?

Croatian Short Pitch jedan je od naših najznačajnijih programa koji je namijenjen kako amaterima, tako i mladim početnicima te profesionalcima. Glavno pitanje koje se postavlja nije tko je napisao scenarij već nas zanima kakav je scenarij. Naučiti slušati konstruktivno izrečenu kritiku dugoročno donosi više profesionalnog i osobnog rasta nego niz pozitivnih kritika bez stvarnog sadržaja ili, u najgorem slučaju, potpuni izostanak povratne informacije na svoj rad. Finaliste Pitcha nastojimo svojim feedbackom naučiti upravo kako objektivno sagledati i prihvatiti kritiku za boljitak vlastitog umjetničkog stvaralaštva.

Mislite li da postoje određeni stereotipi prema amaterskom filmu? Mogu li amaterski filmovi biti jednako kvalitetni kao profesionalni?

Često se pojmovi kao amaterski film ili amater nesvjesno ili neznajući brkaju s pojmovima diletantski film ili diletant. Pa tako kada mislimo da je nešto amaterski film često mislimo da je nestručan, nevješt, loše snimljen, a što su odlike diletantskog filma. Riječ amater ima korijen u latinskoj riječi amare, odnosno amo što znači voljeti. Razlika između amatera i profesionalca leži u tome što amater snima filmove iz ljubavi, u svojem slobodnom vremenu, a profesionalac snimanjem filma privređuje svoj prihod. A obojica mogu snimiti diletantski film. Ili izvrstan, stručni, zanatski vješt film. Tako da određeni stereotipi postoje, ali nestaju kada se stvari postave kako spada i dolikuje.

Što je bilo ključno za vaš umjetnički razvoj? Sjećate li se trenutka kad ste se zaljubili u film?

Moj umjetnički razvoj prije svega je ukorijenjen u vječitoj znatiželji, u strastvenom suočavanju s izazovima i nečim novim. Kreativnost je svojevrsna diverzija, isprika za stvarni život, odgađanje stvarnosti kako bi se stvaralo nešto neobično. Sjećam se sebe kao malog hiperaktivnog dječaka od koje 3-4 godine – sjedio sam na podu ispred televizora i u potpunom transu očarano gledao crtiće. Fasciniralo me i uzbuđivalo pitanje: gdje je Zekoslav kada nije u ekranu, u radnji? Potreba za odgovorom dovela me tu gdje sam danas.

Foto: Mladen Šagovac

intervju razgovor kratki na brzinu Toma Zidić revija hrvatskog kratkometražnog filma