Igor Rakonić, direktor VFF-a: Što znači "nije u interesu publike"?

Vođen znatiželjom, morao sam osobno porazgovarati s Igorom Rakonićem, direktorom Vukovar film festivala o pritužbama na rad festivala iza kojeg stoji. Ono što sam imao osobno prilike vidjeti u Vukovaru bilo je u interesu publike.

Od društveno angažiranih filmova kao što je "Bijeli Bog" ili dokumentarac "Pod naponom" pa do filmova kakvi su često miljenici publike poput "Revivala". Ima tu podosta naslova koje teško da bismo u skorije vrijeme imali prilike vidjeti u Hrvatskoj. Ne kažem da takvih filmova nema na ostalim festivalima, samo pokušavam dotaći činjenicu da to što distributer stoji iza jednog festivala svakako predstavlja prednost za publiku. Na taj način, distributer dobiva fer šansu za promociju filmova koje stavlja na tržište, a publika jednako fer šansu da pogleda kvalitetne filmove i nakon što festival završi.

Dosta burno ste reagirali na prozivke iznešene u Puli.

Ne razumijem kad netko kaže da Vukovarski filmski festival nije u interesu publike, šta to znači? Da li u Slavoniji trebamo ugasiti svjetlo ili? To mi onako baš ne zvuči lijepo. I onda dalje iz te teze se izvlači da našem festivalu država, odnosno HAVC treba uskratiti sredstva.

Možda krivi filmski smjer nudite?

Ne znam kako mislite "krivi"? Nego na tom okruglom stolu u Puli, bio je rečeno, ne mogu sad reći tko, tako je prenešeno u medijima da Vukovarski filmski festival nije u interesu publike. Kako? Što znači to? Ja to tumačim na način da, primjerice, ja nemam nista protiv niti jedne publike, da mene sad nebi netko krivo shvatio, da je motovunska publika OK a da vukovarska nije.

Je li lakše okupiti publiku u Vukovaru ili na obali?

Pa to je najlakše, najlakše je imati publiku u turističkom središtu tijekom ljeta. Zamjeraju vam što iza festivala stoji distributer. Hajde razumijem, to je zbog toga što smo mi distributeri i što kupujemo filmove i što živimo od distribucije filmova. Nitko se ovdje toga ne stidi niti tu činjenicu skriva i kako su to naši filmovi mi ajmo reći zadržavamo ekskluzivno pravo da te "naše" filmove pustimo na festivalu iza kojeg Discovery stoji zajedno s Gradom Vukovarom. To vam je jednako kao kad producent producira neki film, pa ga onda pusti ekskluzivno na jednom od festivala gdje je on sudionik, da li kao organizator, kao savjetnik umjetnički ili štogod.

Dvostruka mjerila?

Pa u svakom slučaju mislim da postoje dvostruka mjerila. Po meni to je podcjenjivanje. Mi smo dobili 250.000 od HAVC-a, primjerice Motovun je dobio 500.000 ali su dobili još 40.000 za jednu, čini mi se radionicu. A mi smo sa svim radionicama koje imamo, kojih je 3, dobili tih 250.000. Istovremeno 25fps koji se odigrava u Zagrebu, u jednoj dvorani i ima, ne znam, prošle godine su imali, karikiram, 55 filmova, od toga 50 kratkih i jedan dugi dobiju isto 250.000 kn. Dakle, smatram da to nije dobar omjer. Prošle godine smo prikazali 87 filmova. Od tih 87 kratkih je bilo negdje oko 20, ostalo su bili sve cjelovečernji. Mi smo bili na 6 lokacija od toga smo 5 izgradili. CineStar prošle godine u Vukovaru nije radio. Mi smo 5 kina izgradili. Nekome trebate platiti za to. Sad ne mogu reći u kunu, ali približno negdje 110.000 kuna prošle smo godine platili samo tehniku.

Ove godine, kako se nosite sa financijskom stiskom?

A pokrit ćemo se to je sigurno, ali svoj rad mi ovdje ne možemo naplatit. To nikada do sada nismo i nećemo ni sada. Ne živimo inače od festivala, dakle nije nam to način na koji se financira tvrtka nego živimo od distribucije filmova tako da si to možemo dozvoliti. S nekom mišlju da ćemo jednog dana moći i naplatiti svoj rad uložen u izgradnju festivala.

Kada govorimo o distribuciji filmova, Discovery je porenuo i filmski TV kanal, KinoTV. Kako ste zadovoljni s time?

Budući da kod nas ilegalni download filmova sa internet nije nikako reguliran, ne samo nama, nego svim kolegama distributerima, taj posao video djelatnosti tj. proizvodnja DVD-a je pred gašenjem, to jest kod nas je već ugašena. Prestali smo ove godine proizvoditi DVD izdanja. Naprosto nema tržišta kojemu to možete prodati nego si samo gomilate zalihe. Od videa smo još samo pristuni na platformama koje imaju video na zahtjev, tzv VOD, ali to nikako ne mozemo staviti u isti kontekst ili istu rečenicu u smislu prihoda koje smo imali nekada koje smo agregirali kroz videoteke. To je onako jedan djelić onoga što je nekada bilo.

S obzirom da Hrvati nisu skloni plaćanju preko interneta, kako očekujete da će ovdje proći recimo gigant poput Googlea koji je odnedavno svoju ponudu filmova proširio i na naše tržište?

To će kod nas ići sporije. Mi smo malo tržište, svi ovi od Netflixa i ovi što ste rekli od Googlea, Amazona i svih tih velikih servisa, oni će ići na velika tržišta, to već i rade no doći će i kod nas. Ne znam da li će to pratiti i nekakav utjecaj američkog gospodarstva da se ovdje nekako reguliraju ti pravni odnosi. Da se na neki način zaštiti ulaganje. Jer vi ako nema pravnu zaštitu onda nemate ni ekonomsku podlogu da pokrećete bilo što. Tek ako imate neku tu zaštitu onda vam se neki vaš servis može i isplatiti.

Znači država je ta koja je na potezu već nebrojeni broj godina ali nikako da napravi pomak?

Upravo tako, poteza nema i država gubi. Primjerice, još tamo 2005. dok su videoteke radile, ukupni promet kojeg smo svi mi distributeri imali, što kroz rental tržište što kroz tržište maloprodaje je bio u razini 780 milijuna kuna. Dakle nekih dvjestotinjak milijuna kuna godišnje država samo kroz PDV gubi, a gdje dalje nekakav porez na dobit koje bi te tvrtke imale, a koji mi više nemamo.

Kako onda tu vidite budućnost?

Startali smo tu s ovim pitanjem za KinoTV, cable je jedini segment u našem poslu koji bilježi porast. Nas je desetero u firmi i u sadašnjem sistemu kako stvari stoje, bez vlastitog filmskog kanala mi bi morali nažalost se smanjiti i više nego duplo. Bilo bi nas jako malo. Ovo nas drži sve skupa na okupu i ima trend rasta. Planiramo još jedan kanal od siječnja slijedeće godine podignuti tako da evo i taj segment nam je skroz OK.

Kako gledate na veliki broj festivala u Hrvatskoj?

Mislim da je svaki festival legitiman, svaki kojeg ljudi posjećuju. 

Ali činjenica je da Hrvatska ima malo previse filmskih festivala. Praktički ne postoji grad na obali koji nema festival.

Mi dajemo filmove mnogim festivalima, bukvalno Ih dajemo festivalima. Nekada ih tražimo neki simboličan festival fee. Primjerice, prije par dana su mi bile dvije gospođe iz Slatine koje su na proračunu grada, koje su iz nekakvih strukturnih fondova uspjele dobiti jedan digitalni DCP projector, ali u toj aplikaciji su morale napisati da će imati i festival. Tako da imate tih situacija da su neki ljudi i primorani organizirati manifestaciju da bi građanima omogućili da filmove uopće pogledaju u kinu. A Slatina nije u sustavu HAVC-a. Oni nisu jedni od onih kina koja su dobila projektore u sklopu projekta digitalizacije malih kino dvorana u Hrvatskoj.

Sustav financiranja komplementarnih djelatnosti?

Pa evo, maloprije kroz onaj primjer koliko je 25fps dobio novaca a koliko mi, čast svakome, nemam ja protiv nikog ništa, ali mislim da smo mi ipak puno veći festival nego 25fps a dobijemo jednako novaca. Dakle tu nesto ne stima.

Što bi trebalo mjenjati u tome?

Pa mislim da bi trebalo tu postaviti nekakve kriterije koji bi polazili prije svega dakle od posjećenosti, karaktera, broj gostiju.... Nešto poput ovoga što ima Media. Primjerice mi od Medie, koliko god smo europski orijentirani festival, nismo nikad dobili niti jednog jedinog centa. Nama je to naprosto nejasno ne mozemo si to objasnit.

A koji su razlozi?

Ne znam. Uvijek nam fali po 3-4 boda, uvijek je nešto poput toga. Ja sumnjam da ljudi iz Bruxellesa uopće znaju situaciju svakog pojedinog festivala ovdje kod nas i mislim da taj vjetar puše iz HAVC-a.

Dakle sve je zapravo kod "oltara"?

Da.

Jeli možda problem degradiranja Vukovar film festivala zato što niste "insajder"?

Moguće da jeste, ali ja nemam vremena biti insajder. Direktor sam firme koji mora platiti plaće svakog prvog u mjesecu i mora platiti režije prostora gdje smo u najmu, ja nemam vremena sjedit po kavama i piti pića cijeli dan.

Kako ste zadovoljni dosadašnjim reakcijama publike na selekciju?

Mi smo do sada uvijek imali problem, što je meni uvijek onako bilo žao, što dokumentarci koje smo svake godine imali i koji su jako dobre kvalitete u pravilu svake godine, nisu bili posjećeni. Termin za dokumentarce koji smo imali prije bio je oko 15-16h, ali po ljetu ukoliko je to pravo ljeto, što ne možemo reći da je ova godina baš pravo ljeto, onda su ljudi ovdje na ovom otoku (vukovarska ada) i vi onda nemate publiku. Bilo je nekih desetak, dvadesetak ljudi, a ove godine kako je otvoren Golubica mall u kojem su 3 dvorane cinestara, uspjeli smo sa CineStarom dogovoriti da nam ustupe svoje prostore tako da smo sada bili u mogućnosti pomjeriti te dokumentarce na termin u 19h, što se pokazalo izvrsnim. U ovoj dvorani čini mi se da ima 89 mjesta i svaki dan je gotovo do zadnjeg mjesta ispunjeno na dokumentarcima.

Praktički se mogućnosti u Vukovaru polako razvijaju.

Da, to smo dakle uspjeli, podići gledanost dokumentaraca s čim sam onako super zadovoljan. Ove druge projekcije, budući da su vani uveliko ovise o vremenskim prilikama. Vidjeli ste ovdje prije dva dana je bila kiša sve do poslijepodneva i povukli smo projekcije u CineStar.

Dobro, ali publike svejedno ima i na projekcijama na otvorenom. Hladnoći unatoč.

Publike svejedno ima, kapa dolje svima našima, našoj publici. Primjerice mi danas, mi ovdje u pravilu ne puštamo lakonotne filmove, recimo "Revival" je iz te porodice crowd pleasera, no ovi svi drugi su prilično teški filmovi i nisu lagani za gledanje. E, sad se možemo vratiti na onaj početak pa reći da ovo nije manje vrijedna publika, za razliku od neke druge. Samo želim povući tu nekakvu paralelu s time da je Vukovar film festival itekako u interesu publike. Primjerice današnji film Notebook (Bilježnica), svaki srednjoškolac bi ga trebao pogledat, to je nesto sjajno.

Jeste li upoznati možda s kakvim reakcijama struke na iznešene optužbe?

Što se tiče struke, ovo što ste pitali. Ne mogu sada reći koliko, ali stvarno jako puno ljudi me zvalo i davalo podršku, a vidjeli ste i sami da su nam mediji dali prostora jer su svi na neki način osjetili tu nepravdu.

Budućnost VFF-a?

Ima i kod nas dosta segmenata koje bi trebali popraviti, i mi se još uvijek učimo sve skupa ite nam je namjera da svake godine postajemo sve bolji pa da vidimo da li se iz ovih strukturnih fondova EU, posebice za podunavsku regiju, može dobiti nekakva sredstva ili neko plovilo. To nam je ideja, zajedno s Vukovarsko-srijemskom županijom, Gradom Vukovarom, Lučkom upravom, Ministarstvom culture, da pokušamo doći do jednog plovila koje bi se kretalo duž dunavskog toka i recimo stajalo na obale Budimpešte, Bratislave, Beča, Lincza, Beograda, Novog Sada. Plovilo bi stalo, pustilo ljude unutra, naravno s lokalnom zajednicom toga grada bi najavili Festival i to bi onda bio festival podunavskih zemalja u punom smislu. To nam je onako nekakva GRANDE ideja na kojoj radimo.

intervju Motovun film festival Mladen Šagovac pula film festival vff vukovar film festival festival podunavskih zemalja Igor Rakonić 25 fps havc interview berlin film festival Cannes film festival razgovor Discovery film i Video