I onda vidim Tanju jednoglasno pokorio i Zagorje

Čini se kako se kiša koja je otvorila 9. Tabor film festival pokazala dobrim omenom po ovogodišnji Tabor. Na ovogodišnjem festivalu prikazano je preko 200 filmova, od toga 24 u domaćoj konkurenciji i čak 44 u međunarodnoj.

Glavne nagrade dodijeljene su filmovima koji pričaju priču o fotografijama ili pak kroz njih.
Grand Prix 9. TTF-a odlazi u ruke Robert-Jana Lacombea iz Švicarske za dokumentarni film „Doviđenja Mandima“ (Kwa Heri Mandima). Taj film je ujedno proglašen i za najbolji dokumentarni film. Film možete pogledati u cijelosti.

Žiri u sastavu Niclas Gillberg, Andrijana Stojković i Jasna Žmak film Roberta-Jana Lacombea je doživio kao:

„snažnu i emotivnu priču ispričanu minimalističkim sredstvima koja istovremeno uspijeva zahvatiti kompleksnost svijeta u  kojem živimo.“

Članovi žirija za domaću konkurenciju Martina Globočnik i Marko Meštrović jednoglasno su odlučili da nagrada Festivala u domaćoj konkurenciji, Veronikina Lubanja, ide Juraju Lerotiću za film " Onda vidim Tanju" ( Then I See Tanja). Svoju odluku članovi žirija su utemeljili na ukupnome dojmu izazvanim ovim filmom.

„ U filmu  "Onda vidim Tanju" autor vješto gradi atmosferu, naracijom u "ja formi" uvlači gledatelja u priču, te jednostavnošću i kompleksnošću zagledavanja, koju traži fotografija kao medij, na originalan način oslikava događaj iz života glavnog junaka. Fotografija u ovome filmu nije pokazna, informativna, već odnosom među pojedinih fotografija, i njihovim tretmanom, gradi se sukob između likova. Odabirom glazbe i oblikovanjem zvuka gradi se atmosfera koja uvjerljivo i izravno motivira gledatelja na emocionalni angažman. "Onda vidim Tanju", po našem mišljenju nije samo režijskim postupcima drugačiji film. To je film koji se uhvatio u koštac s ozbiljnom temom, i obradio je bez patetike, zrelo, bez zlorabe suosjećanja,  na nježan i osobit način. „

Nagradu autoru uručila je Martina Globočnik, a Juraj Lerotić se obratio okupljenima i zahvalio se na nagradi.

Od 24 filma u domaćoj konkurenciji, žiri je odlučio pohvaliti animirani film "Dove sei, amor mio" Veljka Popovića.

„Snažna atmosfera, sentimentalna glazba koja je u funkciji priče, nenametljiva režija, a crtežom jasno portretirani karakter glavne junakinje i njenog svijeta, skriva patologiju ljubavi koju na duhovit način tematizira ovaj film.“

Najbolji igrani film je „Propovjednik“ (Prediker) Daana Van Baelena iz Belgije.

„Vješti tretman izazovnog i hrabrog ljudskog stanja.“

Za najbolju animaciju izabran je film „Vanjski svijet“  (The External World) Davida O'Reillya iz Njemačke. Objašnjenje žirija: „Lucidni i jedinstven pogled na suvremeni svijet i na medij pokretnih slika. „ Ovaj film ujedno je osvojio i glasove publike te će primiti i trofej Vox Veronicae te novčanu nagradu.

Vanjski svijet - prvi dio

Vanjski svijet - drugi dio

Najbolji eksperimentalni film je „Stardust“ Objašnjenje žirija: „Za intrigantnu jukstapoziciju slike i zvuka, na granici dokumentarnog i fikcije„

Međunarodni žiri posebno je pohvalio portugalski film „Vatra“ (Incęndio) Miguela Seabra Lopesa i  Karen Akerman. Autor trofeja koje će autori primiti je Srećko Lacković.

Kada bi postojale nagrade za festivalsku izvrsnost, tada bi Tabor sigurno dobio barem tri. Za dosljednost i upornost, za kvalitetu sadržaja i za šarm. Nekada se o TFF-u pričalo kao o Davidu među Golijatima. Danas, premda je još uvijek riječ o malom festivalu s temom kratkometražnih filmova, govorimo o divu kojeg još samo jedan čvrsti korak dijeli od prve dekade postojanja. Tematska raznolikost te zaista kvalitetna selekcija filmova kao i pristupačnost publici dokaz su da TFF čini ono što su drugi festivali u regiji gotovo pa zapostavili, odgoj svježe publike.

tabor festival nagrade tff tabor film festival i onda vidim tanju kratkometražni doviđenja mandima