Hadley Hillel: Filmom se bavim od svoje sedme godine

Početak najžućeg mjeseca u godini - lipnja označava i početak 20. Filmske revije mladeži & 8. Four River Film Festivala koji će se ove godine održati od 23. do 27. lipnja, ponovno u Karlovcu. Ususret ovoj nacionalnoj i internacionalnoj filmskoj manifestaciji razgovarali smo s Hadleyjem Hillelom, prošlogodišnjim dobitnikom nagrade za najboljeg mladog redatelja. Čitajući njegov životopis i uzevši u obzir da se filmom bavi od svoje sedme godine nimalo nas nije začudio što je iz tvornice njegovih kreativnih ideja izašao uradak koji je pokosio konkurenciju - film 'Kolačići'. 

Kada si započeo svoju filmsku karijeru? 

Hadley: Filmove sam počeo raditi u trećem razredu s kamerom koju sam dobio od roditelja, dok sam za montažu koristio iMovie. Svoj prvi film napravio sam u četvrtom razredu i zvao se 'Kletva'. Radnja filma odvijala se oko dva istraživača koji su u šumi u potrazi za blagom oslobodili strašnu kletvu. To je ujedno bilo i prvi put da sam upotrijebio specijalne efekte pa smo u jednom dijelu čak i bacali brašno na glumce. Kasnije smo na tom mjestu koristili efekt pretapanja kako bi se stvorio dojam nestajanja. Sada jedva mogu pogledati taj film - bio sam mlad. 

Čime se trenutno baviš, imaš li neki novi film u planu?

Hadley: Trenutno je u tijeku post-produkcija kratkog filma ‘Ernie’ kojeg sam režirao prošlog ljeta. Radi se o starom djedu čiji je pokušaj samoubojstva uzrokovao rupu u stropu te se tako rodilo neobično prijateljstvo s mladićem koji živi u stanu iznad njegovog. Set i svi rekviziti napravljeni su od kartona pa imam jako puno posla sa zvukom, uređivanjem slike i montažom kako bi film zadovoljio standarde. 

Imaš li uzor u svijetu filma?

Hadley: Svakodnevno se ugledam na redatelje s kojima surađujem. Iznimno cijenim Adama Elliota, Australskog redatelja koji se proslavio filmom kojeg odlikuje izniman stil pisanja i zarazni humor - Mary i Max. Sa svakim njegovim likom, koliko god bizaran bio, moguće se poistovjetiti. Ugledam se također na Wes Andersona koji niti jedan detalj u filmu ne prepušta slučaju. Tako je, recimo, u slučaju filma Grand Budapest Hotel, on osobno napisao prednju stranicu novina koja se na djelić sekunde pojavljuju u kadru, sve u svrhu integracije u priču. Naposljetku, obožavam Jean-Pierre Jeuneta i filmove Marc Caroa. Naprosto sam oduševljen njihovim crnim humorom kojeg provlače kroz sve svoje filmove. 

Na prošlogodišnjem izdanju festivala si za film 'Kolačići' osvojio nagradu za najboljeg redatelja. Koji je bio najbolji, a koji najteži dio snimanja filma? 

Hadley: Najbolji dio snimanja filma bio je trenutak kada sam s glumcima prvi put pogledao scenu koju smo snimili. Nismo imali vremena napraviti sve probe prije snimanja, tako da nisam imao pojma kakvi su glumci i hoće li se uklopiti u likove. Najizazovniji dio snimanja je bilo vremensko ograničenje. Naime, za snimanje cijelog filma smo imali samo tri sata jer je to zahtijevala radionica u kojoj smo snimali. Većinu smo scena tako snimili iz ruke, no na sreću sve je super ispalo. 

Gdje pronalaziš inspiraciju za filmove?

Hadley: Inspiracija uvelike ovisi o tome kako se ja osjećam i o kojem se filmu radi. Obično počinjem s nekoliko glavnih premisa koje kasnije razrađujem. Tada krećem razvijati koncept i preusmjeravam svoju pažnju na neobične objekte koji me okružuju. Volim kada film vrvi neočekivanim obratima iz kojih publika može iščitati poruku. Recimo, s filmom Kolačići sam znao da ću priču graditi oko nespretnog ubojice koji pokušava nekoga otrovati, ali dugo nisam mogao dokučiti koju će metodu rabiti. Nekoliko dana kasnije sam išao u kafić i ugledao slasne kolačiće i tada mi je sinulo da je to savršen način kako nekoga otrovati. 

Imaš li najdraži film?

Hadley: Trenutno mi je najdraži film Mary i Max - priča o prijateljstvu nastalom kroz dopisivanje dvoje veoma različitih ljudi: Mary Dinkle, debeljuškaste usamljene osmogodišnje djevojčice iz predgrađa Melbournea, i Maxa Horovitza, 44-godišnjeg iznimno pretilog Židova s Aspergerovim sindromom koji živi u kaotičnom New Yorku. Mary i Max nevin je, ali ne i naivan film koji istražuje teme poput prijateljstva, autizma, prepariranja, psihijatrije, alkoholizma, mjesta odakle dolaze djeca, pretilosti, kleptomanije, seksualnih razlika, povjerenja, parenja pasa, vjerskih razlika, agorafobije i još mnogo toga. Ovaj film otvorio mi je oči i uvjerio me da je animacija itekako dobro sredstvo za prikazivanje dubokih osjećaja. 

I sam si imao priliku posjetiti Festival i Reviju u Karlovcu. Kako ti se svidjela atmosfera?

Hadley: Prošle godine sam prvi puta bio na Four River Film Festivalu i to je bilo nevjerojatno iskustvo. Organizatori su napravili iznimno dobar posao što se tiče samog programa te sam upoznao puno ljudi s kojima sam nastavio surađivati. S nekim od njih čujem se još i danas te imamo neke zajedničke buduće projekte. U usporedbi s drugim sličnim festivalima, ovaj je drugačiji u tu ruku što tih nekoliko dana svi žive zajedno - filmaši dijele sobe, gledaju projekcije i dogovaraju slobodno vrijeme što je izvrsna prilika za upoznavanje i širenje entuzijazma.

filmska revija mladeži four river film festival