Gledali smo: Pianomania

Autor: Ines Ignjačić
Ocjena 3/10

Vjerujem da će ovaj film imati potrebu pogledati svi pijanisti i oni koji se tako osjećaju. I njima će se sasvim sigurno svidjeti. No, oni koji ne znaju mnogo o klavirima, neće ništa novo naučiti, osim možda ponešto o temperamentu pijanista – a to i nije od prevelike važnosti.

Film prati Stefana Knüpfera, podesivača klavira, i klijente koji mu dolaze. Stefan je duhovit i njegov je humor među stvarima koje bi se publici mogle svidjeti. Klijenti traže savršen piano za svoje koncerte. Očekivano je da svaki stručnjak u svom području – osobito ako je omiljen među ciljanom publikom – traži maksimalno koliko može dobiti. Ovdje je ta količina želja pokazana čak pomalo sarkastično.

Klijenti su Lang Lang, Alfred Brendel, Rodolf Buchbinder, Till Fellner i Pierre-Laurent Aimard. Istaknula bih energičnost Lang Langa, koji se tijekom izvedbe kompletno unosi u istu, te ne svira samo prstima, nego cijelim tijelom, umom i pojavom općenito. Upravo on pokazuje i na koje sve načine pravi pijanist može izvesti skladbu – pomoćnim rekvizitima, ili čak ležeći na podu ispod klavira; iako to podrazumijeva obrnut redoslijed tipkanja, jer je odraz zrcalni.

Ono što je zanimljivo jest „životna snaga“ kojom se opisuje svaki klavir. Svaka tipka treba imati točno određen ton, jer svaki ton predstavlja dio kompozicije. Kompozicija treba biti izvedena vrhunski. Najgore je to što na činjenicu kako će biti izvedena ne utječe samo klavir kao takav, nego i prostorija u kojoj se svira, raspored predmeta u prostoriji, čak i građa stropa. Iznenadili biste se koliko pijanisti po tom pitanju mogu biti kritični. Ili biste se sarkastično nasmijali – ukoliko ste pijanist.

Film prikazuje ljubav prema klavirima koji su pijanistu poput djeteta majci, te ljubav prema glazbi, koja je odraz svega onoga što pijanist nosi u sebi.

zagrebdox piano klavir glazba koncert tipke Pianomania Stefan Knüpfer