Dobri, stari ZFF - indijske mirodije i rock geekovi

Ponovno je stiglo vrijeme za najdražu listopadsku aktivnost - tumaranje filmovima i lokacijama Zagreb Film Festivala. Ima li što ljepše od razdraganog sudaranja s drugim ljudima u predvorjima kina dok trčite na zadnji wc prije filma, zvonjave Bibova kao najava projekcija, "cvikanja" karata na ulazima u kinodvorane i traženja mjesta dok ljudi u redu dižu noge kako biste mogli proći? Dobri, stari ZFF… 

"Life is like a box of chocolate, you never know what you're gonna get."

Rečenica koju je Tom Hanks davno izgovorio kao Forrest Gump sažima film Pogrešna dostava na dva načina: na doslovni i na preneseni. Saajan (Irrfan Khan), glavni lik ove tako ugodno tople indijske priče, u svojoj verziji box of chocolate, u svom lunch boxu, pronalazi nešto potpuno neočekivano - list papira među hranom. Isti taj lik ujedno i u svom životu pronalazi okus kojem se nikako nije nadao.

Koproducent Čedomir Kolar i glavna glumica Nimrat Kaur svoj sufilm (iz Glavnog programa Festivala) predstavili riječima zahvale na dobrodošlici, a Nimrut je nasmiješeno još dodala: "Bon appetit!" I doista je bio…

Ilin (Nimrat Kaur) ručak koji je brižno pripremila u metalne posudice i spojila u lunch box naizgled kreće na svoj uobičajeni put užurbanim Mumbaijem u kojem vlada kaos ljudi, kaos vlakova, kaos drugih lunch boxeva, kaos odjeće koja se suši, kaos prenapučenosti. Usprkos tom kaosu, dabbawale ("dostavljači" lunch boxeva) nikada ne griješe u svom poslu. Ali… Odredište Illinog ručka je ovog puta drugačije - stol na koji stiže nije stol njezina muža. A sretnik Sajaan, čovjek pred mirovinom, u slast pojede hranu pripremljenu s ljubavlju (jer ljubav putuje kroz želudac - njezina muža, nadala se Ila). Shvativši po uobičajenoj muževoj nezainteresiranosti da njezin trud nije uspio i da je završio u ustima neznanca, Ila piše pisamce i skriva ga ispod naana (indijske "pogače"). I tu počinje druga asocijacija na Toma Hanksa, koju mi je kolega sugerirao riječima "You've got mail!" No indijska inačica nije tako naivna, holivudski izrežirana i upakirana s happy endom - nije samo još jedna romantična komedija.

Pogrešna dostava: Trailer

Iza Sajaanovog slatkog iščekivanja ručka i Ilinog nestrpljivog osluškivanja zvona koje najavljuje povratak lunch boxa, odnosno iza samog lunch boxa nalazi se nešto drugo. Lunch box je zapravo metafora Indije - Indije u kojoj žive sretnici koji svaki dan jedu iz tih metalnih posudica i oni manje sretni koji svaki dan jedu banane (jer su hranjive i zasitne). Pisma u lunch boxu donose metaforu u metafori (ako bismo se mogli tako izraziti): prenapučena Indija u kojoj nitko nema vremena za druge, ali i usprkos kojoj ljudi žive u samoći. Samoća žene kraj štednjaka, žene koju muž vara, žene koja šuti i ništa ne traži i samoća čovjeka koji je izgubio ženu, čovjeka koji nema prijatelja prepoznaju se na običnim bijelim listovima papira. A upravo taj doslovni način na koji rečenica Toma Hanksa sažima film (papir u lunch boxu) uvjetuje preneseni način: papir osmjeli Sajaana na osmijeh, prijateljstvo i zbližavanje s ljudima oko sebe, a Ilu ohrabri na promjenu nesvojstvenu indijskoj ženi, ženi koja ostaje uz muža bez obzira na okolnosti.

Pogledajte na sat. Još uvijek imate vremena za ovaj nadasve ukusan indijski ručak.

"The permission to question everything"

Ponekad mi se čini da sam sve što znam o fizici naučila od Sheldona i serije Teorija velikog praska (između ostalog, znam i što je Schrödingerova mačka). Jer, iako je serija s razlogom smještena među humoristične, u njoj itekako postoji onaj ozbiljni ton fizičara (doduše, iskorišten radi smijeha) - njihovo propitivanje stvari i svijeta oko njih. Baš kao što to u stvarnom životu čine Lawrence Krauss i Richard Dawkins.

Film Nevjernici (prikazan u sklopu Dokumentarnog programa) dokumentarni je ekvivalent filmovima poput, npr. Almost famous. Jer Lawrence i Richard su zvijezde - rockerskih razmjera. Evolucionarni biolog i fizičar diljem svijeta drže predavanja i raspravljaju o životu, svijetu, svemiru i nama samima s nadbiskupima ili predstavnicima muslimanskih zajednica. Jer oni su ateisti. A njihovo je opravdanje za njihov ateizam - zdrav razum. Budući da je njihov posao tražiti činjenice i konkretne odgovore na pitanja, više sile i čuda su za njih besmislice. Svijet nije stvoren za nas, on je tu bez obzira na nas, a mi tu nismo vječno. A dok smo tu, trebamo inteligentno i samostalno izraditi svoje živote (bez naputaka i savjeta svećenika i njemu sličnih). Upravo u ljudskoj sposobnosti da sami nešto iz(g)radimo leži sposobnost da možemo predvidjeti budućnost - ako smo sagradili, npr., neku zgradu, možemo predvidjeti što će se s njom dogoditi za 20-ak godina… Ljudi, za razliku od prirode, mogu planirati budućnost - upravo zahvaljujući, ponovno, razumu.

Prizor iz filma "Nevjernici"

Lawrence i Richard zagovaraju da svijet i svoje postupke treba pojmiti razumom i da se treba ostaviti doktrina iz 14. stoljeća. Cameron Diaz (jedna od mnogih slavnih osoba koje u filmu daju podršku znanosti i ovim znanstvenicima) pjesnički se izrazila: "Religija priča uvijek iste, stare priče, a znanost neprestano priča nove priče." Lawrence Krauss i Richard Dawkins zapravo "propovijedaju" evoluciju - misli.

Ako im i ne povjerujete, uvjeravam vas da ćete se barem zapitati.

recenzija festival zff zagreb film festival katarina starčević pogrešna dostava