20. Dani Hrvatskog filma - Nagrade za životno djelo Midžiću i Mimici

Počeli su 20. Dani hrvatskog filma, manifestacija u potpunosti posvećena domaćem filmskom stvaralaštvu. Po dvadeseti put zagrebačkoj publici, a i onim filmskim namjernicima koji se zateknu u Zagrebu biti će prikazana krema hrvatske kinematografije u posljednjih godinu dana.

Podatak koji zavrjeđuje svaku hvalu je posebnost ove revije a to da su sve projekcije za publiku potpuno besplatne, naravno, ukoliko ima mjesta u dvoranama. Dakle svi, ama baš svi ste slobodni doći i iskoristiti ovaj tjedan kako biste možda nanovo otkrili kvalitetu hrvatskog filma. O premijernim naslovima već smo pisali, začudno, u jednakoj mjeri kao i medijski pokrovitelji revije, stoga se nemojte začuditi ako tek sutra kod istih otkrijete trailer ovogodišnje revije.

Mi ćemo vam danas, suprotno od ostalih kopiraj-zaljepi news lettera, pokušati približiti prve ovogodišnje laureate, odnosno zaslužne filmaše kojima su uručene nagrade za životno djelo.

Oktavijan

Prvi hrvatski filmski stvaratelj koji se decidirano bavio filmom, Oktavijan Miletić, rođen je u Zagrebu 1902. godine. Svoj prvi kratki igrani film 'Poslovi konzula Dogena' snimio je 1933. godine a svoj najpoznatiji koji je i jedini dugometražni film 'Lisinski' režira na obzorju kraja Drugog svjetskog rata 1944. godine Isti film je ujedno i prvi zvučni igrani film snimljen u Hrvatskoj.  U poratnim godinama, Miletić najviše radi kao snimatelj a režira tek dokumentarne filmove. 1961. godine snima posljednji igrani film 'Carevo novo ruho' u režiji Ante Babaje.
Njemu u čast, formirana je nagrada Oktavijan koja se na Danima hrvatskog filma dodjeljuje za postognuća u filmskoj umjetnosti.

Vatroslav Mimica

Ovogodišnji dobitnik Zlatnog Oktavijana za životno djelo je redatelj, producent i scenarist Vatroslav Mimica a najlakše ćete ga prepoznati po filmskim epovima 'Tifusari' i 'Seljačka buna 1573' te 'Banović Strahinja'.

Iz baze hrvatskog filma:

Kao redatelj debitira filmom U oluji (1952). Nakon tog filma snima komediju Jubilej gospodina Ikla (1955). S Vladimirom Tadejem, 1957. godine, piše scenarije za više crtanih filmova Zagreb filma. Iste godine režira i svoj prvi crtani film Strašilo. Nakon toga slijedi niz animiranih filmova s kojima postiže veliki uspjeh u svijetu (nagrade na velikom broju međunarodnih festivala) te se nameće kao jedan od prvaka Zagrebačke škole animiranog filma - Samac (1958), Happy End (1958), Inspektor se vratio kući (1959), Kod fotografa (1959), Jaje (1959), Mala kronika (1962), Tifusari (1963).

Scenarist je zapaženih crtanih filmova Muha (Aleksandar Marks i Vladimir Jutriša, 1966), Krotitelj divljih konja (Nedjeljko Dragić, 1966) i Pozivnica (Branko Ranitović, 1970). Godine 1961. u Italiji režira spektakl Tvrđava Samograd / Solimano il conquistatore (1961) a zatim, u Zagrebu, uspješne kratkometražne igrane filmove Telefon (1962) i Ženidba gospodina Marcipana (1963). Nakon režije crtanog filma Vatrogasci (1971) napušta animaciju i u potpunosti se posvećuje igranom filmu. Snima film Prometej s otoka Viševice (1965) za koji, na festivalu u Puli, osvaja Veliku zlatnu arenu i Srebrnu arenu za režiju. Osim toga, film je nagrađivan i na festivalu u Moskvi.



Slijede, također nagrađivani, filmovi Ponedjeljak ili utorak (1966), Kaja, ubit ću te! (1967) i Događaj (1969). Svi ti Mimičini filmovi čine važan dio stvaralačkog uspona autorskog filma bivše Jugoslavije šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon toga slijede Hranjenik (1970), Makedonski dio pakla (Makedonskiot del od peklo, 1971), Posljednji podvig diverzanta Oblaka (1978), u kojima je tematski vidljiva zaokupljenost ratom, borbom za fizičku i duhovnu slobodu, golgotom i etikom revolucije. Posebnu cjelinu u Mimičinu opusu čine filmovi Seljačka buna 1573 - nagrađen Velikom brončanom arenom u Puli - i njegov zadnji igrani film Banović Strahinja (1981)

Vladimir Vuković

Rođen 1930. godine u Našicama, Vladimir Vuković smatra se utemeljiteljem moderne hrvatske kritike te najistaknutijim predstavnikom skupine kritičara i redatelja izniklih sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Dugogodišnji filmski suradnik Radio Zagreba, objavljivao je filmske kritike u časopisu 'Film' a pred kraj života bio je predsjednik Sekcije filmskih kritičara i filmologa – Zagreb.

Enes Midžić



Nagrada za životno djelo 'Vladimir Vuković' Hrvatskog društva filmskih kritičara, ove godine ide učeniku legendarnog zagrebačkog fotografa Toše Dabca, Enesu Midžiću. Rođen je 1946. godine, 1977. diplomirao je  kameru na ADU i iste godine započinje aktivnu karijeru iako se filmom profesionalno počeo baviti još 1972. godine. Prvi cjelovečernji igrani film 'Luda kuća' u režiji Ljubiše Ristića snima 1980. godine. Kao snimatelja posebno ga izdvaja snimanje u postojećem svjetlu. U mandatu 1988. – 1992. dekan je Akademije dramskih umjetnosti a istu čast preuzima 2008. te će ju obnašati do 2012. godine. Za Filmsku enciklopediju 1986. godine priprema niz strukovnih članaka - Akutanca; Dubinska oštrina; Filtar; Filtri za kolor materijale; Komplementarne boje; Mekocrtači i fog filtri; Miješanje boja; Mired; Moć razlaganja; Moviola; Proporcija filmske slike; Stativ.
Od 1996. godine redovito objavljuje članke i eseje za Hrvatski filmski ljetopis. Ovdje možete pročitati: Prebiranje po filmovima Hrvatskog slikopisa. Slikopisni prilog životopisu Lovre Matačića, objavljeno u 49. broju Hrvatskog filmskog ljetopisa.

trailer dhf dani hrvatskog filma biografija vatroslav mimica enes midžić medijski pokrovitelji nagrada životno djelo filmska kritika društvo filmskih kritičara akademija dramskih umjetnosti filmski net fak tvojfilm net filmovi hr