12. ZFF: Lars Bredo Rahbek - Hrvatska je čarobna kutija

Na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu a u sklopu zasebnog programa Industrija održane su dvije panel rasprave pod nazivom - Danes Go South. Na jednoj se raspravljalo o ograničenjima nacionalnih filmskih fondova. Kolokvijalno i satirički sažeto, prale su se ruke jer je zaključak iste, odnosno Hrvoja Hribara koji je moderirao panel raspravom, da fondovi moraju birati između onog što im je prijavljeno, te da ne mogu sami stvarati već mogu podupirati jačanje audiovizualne industrije.

Ona druga a koja je ustvari održana prva, publici bi bila znatno interesantnija jer se na njoj raspravljalo o Hrvatskoj kao zemlji pogodnoj za filmske koprodukcije. Naime, na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu izvan konkurencije a u sklopu programa cjelovečernjih igranih filmova prikazan je danski film u kojem Hrvatska "glumi"  sedamnaestak različitih zemalja.

Riječ je o filmu "Itsi Bitsi" u režiji Ole Christiana Madsena. Film prati opsesivni ljubavni odnos dvoje političkih aktivista koji se geografski proteže od Danske, Grčke, Sjeverne Afrike, Irana, Nepala i Pakistana. Hrvatska je na tom potezu nadomjestila zemlje kao što su Španjolska, Francuska, Turska, Nepal i Grčka. Da, dobro ste pročitali. Hrvatska je "glumila" sredamnaestak različitih zemalja. Iako nije jedini takav, "Itsi Bitsi" vjerojatno je film s najvećim brojem različitih geografski udaljenih lokacija koje je Hrvatska "odglumila". Time je danska romantična drama postala film  koji će sad umjesto nas samih ići po svijetu i pokazivati što je sve moguće snimiti u Hrvatskoj.

Trailer - Itsi Bitsi

No, umjesto svih lijepih iskustava koja su iznesena na raspravi, nas je interesiralo je li Lars Bredo Rahbek, producent filma "Itsi Bitsi", tijekom snimanja u Hrvatskoj naletio na ikakve poteškoće pri radu.

Ustvari imali smo jako malo problema ovdje. Upravo smo svjedočili raspravi na kojoj su se potezala pitanja jesu li hrvatski filmaši profesionalno na svjetskoj razini. Iz moje osobne perspektive. Jesu. Bio sam u poziciji da iz Danske na snimanje u Hrvatsku mogu povesti jako mali filmski tim od petero-šestero ljudi koje sam ovdje izmiješao sa pedeset-šezdeset domaćih filmskih radnika i snimim film čija je kvaliteta u najmanju ruku jednaka onoj kakvu bih postigao snimanjem u Danskoj. Tako da smo bili poprilično uzbuđeni oko cijelog procesa snimanja. Smatramo da je posao ovdje obavljen vrlo profesionalno i iznad naših prvotnih očekivanja.

Dakle Hrvatsku vidite kao snažan potencijal filmske industrije u Europi?

Potpuno. Filmove možeš producirati iz puno razloga, između ostalog i zato jer trebaš novac. Srećom, u Hrvatskoj postoji povrat poreza koji je odmah polazna točka za razmišljanje - Mogu li taj povrat iskoristiti nekako da film napravim boljim? Mene kao filmskog producenta pokreće novac, zbog njega i obilazim razna mjesta. Ali jednako tako želim proizvoditi prirodne filmove, životne. Vraćam se kući sretan sa svojim prvim filmom koji je sniman u Hrvatskoj te ću itekako tražiti nove načine da povežem dansku i hrvatsku kinematografiju. Tako da ću svakako sad proučavati i vaše povijesne knjige, novinske napise i ako nađem nešto što bi moglo biti povod novom snimanju filma u Hrvatskoj jedino što će preostati odlučiti hoće li to biti zadovoljavajuća tema. Sada sam svjestan toga da se u Hrvatskoj može film snimiti bez ikakvih problema. Sada svi producenti okupljeni unutar Nimbus Filma znamo da na Hrvatsku možemo računati, pa ćemo tako i razmišljati ubuduće, razmišljanjem izvan okvira tražiti način da u film koji toga časa produciramo uklopimo i Hrvatsku.

Kako ste se odlučili za Hrvatsku?

Napravili smo vrlo opširnu analizu jer je u pitanju vrlo zahtjevan film jer se odvija u dvadeset različitih zemalja. Nema nikakvog smisla filmsku ekipu vući kroz svih dvadeset i snimati ih baš tamo gdje se odvija radnja. Osim što bi bilo krajnje naporno, financijski nam je tako nešto bilo neizvedivo. Nakon što smo zbrojili koliko točno novaca imamo na raspolaganju morali smo naći jedinstvenu filmsku lokaciju koja bi mogla pokriti veći dio filma. Analizirali smo Maroko, Španjolsku, Italiju, Maltu, Izrael, Jordan, Argentinu, Grčku i naravno Hrvatsku pa čak i Irsku. Kad smo došli do analiziranja Hrvatske, razgovarali smo i s Brigitte Staermose koja je ovdje snimala film "Soba 304" koja je ovdje imala fenomenalno iskustvo. Kad smo završili s analizomo zaključilo smo - WOW ovo će funkcionirati i pritom neće biti teško ovdje će nam se uloženi novac vratiti u jednakoj tehničkoj vrijednosti što ostavlja više novca na platnu. Noćna je mora za producenta kad mora uložiti puno novca koji se kasnije ne vidi na filmskom platnu. Hrvatska nam je dala senzacionalnu produkcijsku vrijednost. Hrvatska može izgledati kao Pariz, Španjolska, Sjeverna Afrika, Bagdad, Atena pa čak i Nepal ili Pakistan. Čak izgleda i kao Nizozemska šezdesetih godina 20. stoljeća. Hrvatska je čarobna kutija.

zff zagreb film festival havc Hrvoje Hribar hrvatski audiovizualni centar ole christian madsen danes go south program industrija itsi bitsi lars bredo rahbek