Tko je štrumpfnuo Robertu Pauletiću?

EKSTERIJER. SELO ŠTRUMPFOVA - ZAČARANA ŠUMA - POPODNE

Sunčani dan, cvrkut ptićica, zujanje kukaca, sve je u zelenilu, mali plavi Štrumpfovi se okupljaju u središtu sela načinjenog od šarenih šumskih gljiva različitih oblika.

CRVENA KAPICA

Uočljiva crvena kapica se probija između okupljenih Štrumpfova do sredine sela. To je Papa Štrumpf, jedini Štrumpf s karakterističknim crvenim hlačicama i kapicom i jedini koji ima bradu, bijelu. Uvjerljivo autoritativnog lica ali opet s pogledom razumjevanja za njegove nestašne Štrumpfove.

Okreće se prema Štrumpfovima strogog pogleda, odlučan u svojoj namjeri i strpljiv da se komešanje stiša kako bi postavio pitanje dana.

PAPA ŠTRUMPF - "Tko je štrumpfnuo Robertu Pauletiću?"

Počinje žamor okupljenih Štrumpfova, okreću se jedni prema drugima, svaki govori  svoje i svi su zbunjeni postavljenim pitanjem, kamera im prolazi preko zbunjenih lica i zaustavlja se na Štrumpfu Mrgudu. Mrgud jedini stoji smireno s prekriženim rukama i vječno polu-smrknutim - polu-ravnodušnim licem, uvijek dosljedan svojoj namgrođenosti i antipatiji prema bilo čemu. Bez imalo susprezanja i promišljanja Mrgud izgovara svoju poštapalicu.

MRGUD - "Ja mrzim Roberta Pauletića..."

Ovako bi mogao izgledati uvod u scenarij epizode Štrumpfova koja bi se bavila Pauletićevom borbom protiv navodne "nasilne" kajkavizacije animiranih filmova. Ostatak scenarija pokušajte zamisliti ali odgovor na postavljeno pitanje s početka potražite u našem završnom članku o trakavici zvanoj "nasilna kajkavizacija" animiranih filmova.

• Pročitaj i: Štrumpfaći vs. Štrumpfići: Kako smo zamalo počeli brojati krvna zrnca likovima iz crtića

Ključna riječ u filmskoj industriji i umjetnosti bez obzira što neki filmovi uopće ne sadrže verbalnu konverzaciju likova je - dijalog.

Kada se stvara nešto kompleksno kao što je film, neprijeporno je potreban dijalog brojnih suradnika na filmu baš kao i dijalog teorijskih-stručnih, tehnoloških vještina i znanja s jedne strane te vještine umjetničke ekspresije s druge strane. Potrebno je ujednačeno razumijevanje stavova i mišljenja onih koji rade na stvaranju filma a to je moguće postići isključivo dijalogom. Potrebna je konstantna interakcija i razmjena mišljenja između onih koji stvaraju film kako bi i oni koji ga na kraju samo gledaju mogli razumjeti.

Čini se kako je lokal patriotu Robertu Pauletiću taj pojam (dijalog) apsolutna nepoznanica. Ovakva konkluzija za sobom povlači istovremeno apsurd i ironiju jer Robert Pauletić bi tako nečeg morao biti svjestan, većina enciklopedija na kojima je bazirao svoje znanje kojim je odnio pobjede u televizijskim kvizovima znanja su bazirane upravo na dijaloškoj suradnji brojnih autora i izvora.

Pokušali smo preko Facebooka uspostaviti dijalog sa samozvanim reformatorom koji je odlučio na niskim strastima i netrpeljivostima sjevera i juga bazirati svoju štokavizaciju animiranih filmova u Hrvatskoj. Njegova nevoljkost za dijalogom i suprotstavljanjem, a i prihvaćanjem postojanja, suprotnog mišljenja istovremeno je i odgovor na jedno od naših najbitnijih pitanja - Je li pokušao svoje nesuglasice s načinom na koji se sinkroniziraju filmovi u Hrvatskoj prenijeti na nekakvu panel-raspravu u sklopu nekog od postojećih regionalnih filmskih festivala?

Pitanja postavljena Robertu Pauletiću putem Facebooka - kliknite na sliku za prikaz u većoj rezoluciji.Screenshot: Facebook.

Ovakav "balvan revolucija" stil pokušaja utjecanja na jedan od vjerojatnih problema u domaćoj filmskoj distribuciji pokazuje ili da Pauletić planira političku karijeru, ili da je plaćen kako bi naudio jednom distributeru u Hrvatskoj.
Upitali smo i zašto isključivo Continental kada su bizarnije kajkavizacije prisutne i kod ostalih distributera u Hrvatskoj. Ni na to pitanje Robert Pauletić nije htio odgovoriti već nas je proglasio Goebbelsovim glasnogovorništvom pri čemu je sebe usporedio sa židovskim aktivistima iz 1935. godine.

Ni ova usporedba nebi izazvala podsmijeh da se opet ne radi o istovremenom apsurdu i ironiji, a koji dolazi od čovjeka koji piše (Lepi naši gosti su se vratili, i to u velikom broju...) tekstove pune prijezira i mržnje u kojima turiste iz jedne susjedne države generalizira po nacionalnoj pripadnosti i svrstava u turiste drugog reda samo zato jer su u restoran došli prije njega te, neš' ti grijeha, zauzeli mu omiljeni stol koji je valjda zaboravio ranije rezervirati.

Mediji su počeli mahom ignorirati Roberta Pauletića kao takvog, i ako se sad itko pita tko mu je smjestio da u medijima vlada toliko nerazumjevanje prema njemu i njegovoj akciji, odgovor je, štrumpfnuo je sam sebi.

Uđu li ovakvi ljudi u hrvatsku filmsku industriju čeka nas dišperatna (riječ s korijenom iz talijanskog, ne hrvatskog, jezika a znači - očaj) sinkronizacija animiranih filmova isključivo na štokavicu a sve kako se "jedni" ne bi trebali osjećati ugroženi "drugima". Problem sigurno postoji, ali ovo svakako nije način da ga se rješava. Nepobitno je da su neki filmovi katastrofalno sinkronizirani, međutim nije nužno da su takvi isključivo u distribuciji Continental filma. Također sve se ovo moglo rješavati na puno civiliziraniji način u sklopu neke festivalske/revijalne rasprave ili okruglog stola čime bi sigurno dobilo na težini i ozbiljnosti jer se na takvim mjestima uspostavlja dijalog ne samo između onih koji su u struci, već i između struke i publike. Ostaje iskreno nadanje da se ljudi uskih (ograničenih) stajališta poput Roberta Pauletića neće nametnuti u domaću filmsku produkciju kao persone mjerodavnog mišljenja a i nadanje da se njegova prijetnja koju je uputio na kraju svog odgovora neće obistiniti.

Filmovi, bez obzira bili oni animirani, igrani, dokumentarni ili eksperimentalni su ljepši kad nastaju dijaloškim sporazumom više suradnika i bez nametanja nekakvog društvenog jednoumlja te uz prihvaćanje iskrenih sugestija onih koji su upleteni u stvaranje. Bolja sinkronizacija animiranih filmova u Hrvatskoj? Apsolutno da! Sinkronizacija filmova po receptu ljudi kao što je Robert Pauletić? Apsolutno ne!

Film, bio dobar ili loš, s ljudima bez imalo razumijevanja za filmsko tržište i umjetničke slobode ne želimo gledati a toplo se nadamo i nitko u struci. Umjetnicima treba ostaviti slobodan odabir hoće li animirane filmove sinkronizirati na kajkavici u kojoj ima gremanskih riječi, ikavici u kojoj ne manjka talijanskih riječi ili štokavici koja je preplavljena turcizmima…

Pitanja koja smo postavili Robertu Pauletiću:

Zašto uporno inzistirate na bojkotu Continentala koji u prvom redu niti nema pravo glasa pri određivanju dijalektu likova u animiranim filmovima kojima je samo distributer? I opet zašto isključivo Continental kada su daleko jače kajkavizacije i "slengizacije" prisutne i kod drugih distributera u animiranim filmovima kao što su Shrek, Bratz i Divlji valovi (primjer u prilogu poruke)?

Također me interesira jeste li pokušali u sklopu nekih javnih literarnih ili filmskih događanja pokrenuti ili barem predložiti javnu tribinu ili okrugli stol, panel raspravu o navodnoj nasilnoj kajkavizaciji animiranih filmova? Ako jeste, jesu li vas u tome pokušali ili namjerno spriječili i koji su primjeri toga ili ako niste...zašto niste? Zašto ovakav 'balvan revolucija' pristup navodnom problemu?

Pozivate se na Slavonce, Ličane, Istriane, Dalmatince... Što mislite da bi o ovom svemu imali za reći Međimurci, Zagorci, Gorani, Podravci, Turopoljci, Bilogorci? Kao jedan od primjera u grupi je naveden drvosječa iz 'Tko je smjestio Crvenkapici?' koji govori kajkavskim naglaskom specifičnim za područje Podravine. Čak niti nema ključnu ulogu u filmu. Možete li zamisliti dalmatinskog drvosječu u "hozntregerima" kako u brdovitim krajevima prekrivenim gustom i visokom šumom pjeva neku parodiju klapske pisme kao što je u konkretnom slučaju primjer s polkom koja zapravo jest karakteristična za kajkavske krajeve? Ili, možete li zamisliti takav lik da pjeva o šniclama na štokavici, ili nešto uz slavonsku tamburicu?

Odgovor Roberta Pauletića nakon pet dana kuhanja:

S vašom vrstom novinarstva ne želim imati posla, vi ste očiti glasnogovornik "Continental filma" i član mrzilačkih grupa na facebooku. To je, primjerice, kao da netko iz Goebbelsova ureda pokušava intervjuirati židovskog aktivista 1935. Hvala lijepa, samo Vi pišite, objavit ćemo i tekst i ime autora. Možda Vam se Vaša mržnja i neobjektivnost jednog dana obije o glavu

Odgovori Roberta Pauletića - kliknite na sliku za prikaz u većoj rezoluciji. Screenshot: Facebook.

continental film intervju sinkronizacija Štrumpfovi interview razgovor Robert Pauletić kajkavizacija bojkot prijetnja