Titlanje regionalnih filmova? Zašto ne? Može, ali s valjanim razlogom

O načinu na koji se tamburalo bisernicama i puhalo u diple u panel emisiji Otvoreno o razlozima zbog kojih bi se moralo ili ne moralo titlati srpske i bosanske filmove gotovo sve je rekla cijenjena komentatorica T-portala Zrinka Pavlić. U emisiji su uz, u javnosti i od javnosti prozvanog i posljednjih dana s pravom kritiziranog predsjednika Vijeća Agencije za elektroničke medije, Zdenka Ljevaka sudjelovali redatelji Ognjen Sviličić i Hrvoje Hribar, zatim aktualna ministrica kulture, i ugodno iznenađenje naše političke stvarnosti, Andrea Zlatar-Violić, književni kritičar Josip Pavičić, glavni urednik RTL-a Ivan Lovreček i jezikoslovac Ranko Matasović.

Rasprava do kakve nije trebalo uopće doći jer zakon o tome, na što je u samoj emisiji nejasno i nespretno uputio Hrvoje Hribar, direktor HAVC-a, jasno kaže: filmovi na stranim jezicima se objavljuju prevedeni. Međutim, filmovi na jezicima nacionalnih manjina su zakonom izuzeti, te se ne moraju prevoditi. Nema se što dalje o tome raspravljati niti općiti nad slobodnim tumačenjem zakona i pritom pozivati na jezike talijanske, ukrajinske, češke, rusinske, mađarske, slovenske, albanske i bilo koje druge manjine čiji jezik ne razumijemo svi u Lijepoj našoj. Filmovi na jezicima manjina u Hrvatskoj se mogu i ne moraju prevoditi. Prevođenje tih filmova zakonski nije obavezno. Točka.

Tu se Hribar trebao zaustaviti i ne upuštati u daljnje rasprave i "suparnička" relativiziranja zakona koji je po tom pitanju potpuno jasan. Šteta što je cirkus pod ravnateljskom palicom Hlo nastavio u smjeru relativiziranja nečega za što će na kraju trebati i dogovaranje uhodane prakse iako je zakon, barem po pitanju toga, ponavljam, jasan. Jer da je Hribar, što je i njemu i Sviličiću gostovanjem u emisiji bila očita namjera, uspio u emisiju ugurati raspravu o brojnim drugim puno važnijim stvarima na koje Agencija često odmahuje rukom, danas bismo govorili o dobrom pomaku u budućoj televizijskoj praksi te na kavama razgovarali o iščekivanjima nekog kvalitetnog televizijskog filma u hrvatskoj produkciji, o nekoj, u skorijoj budućnosti, novoj emisiji o filmovima sa šarolikim spektrom redatelja, kritičara, filmologa i glumaca ili boljem terminu za Posebne dodatke koji su, osim što su bačeni u kasniji sat, još skraćeni za 15 minuta. Šteta što Hribarov pokušaj digresije nije uspio upasti u manipulacijsku emisiju kojoj je očita svrha bila ispiranje blata s prozvanog Ljevaka a koji je ovih dana prozivan s potpunim pravom. Očito da bismo umjesto javnih pisama i javnih rasprava, koje nekako promiču budnom oku Ljevakove ekipe, u Agenciju trebali češće slati anonimne mailove s primjedbama na kišu šufterskih sapunica, poplavu šund filmova kakvi su se u videotekama posuđivali s popustom, kao i na ostale odrone medijskog i kulturnog smeća kakvim nas televizijske kuće, uključujući HTV, gotovo svakodnevno zasipaju.

Šteta je i sad plakati nad prolivenim mlijekom, no ostaje za nadati se da će HAVC kao i ostale strukovne institucije i udruge i ubuduće, makar i na ovaj način, pokušavati ugurati bolji kulturni program na televizijske kanale, ipak pretjerano natrpane nogometnim ligama od kojih su neke krcate kriminalnim miljeom, čega ne manjka ni u nekim nazovi showbiz emisijama koje kao protagoniste show biznisa javnosti predstavljaju kojekakve posvuduše i iznajmljivače nekretnina. Dalo bi se iznijeti dosta ozbiljnih primjedbi na rad Vijeća Agencije koja nešto često gleda kroz prste nekim medijima i imalo bi se podosta o tome komentirati, pa se i nadamo da će i to prije ili kasnije doći na tapetu. A kada govorimo o titlanju filmova valjalo bi dodati nešto što bi Hrvatskoj debelo pomoglo da postane bolja zemlja u kulturnom smislu. Posrijedi je titlanje domaćih filmova. Da, da, dobro ste pročitali, titlanje hrvatskih filmova.

Hrvatska televizija je nacionalna televizijska kuća koja je svojom planetarnom dostupnošću direktni predstavnik hrvatske kulture u svijetu. Umjesto da troše novac poreznih obveznika i rtv pretplatnika na ovakve idiotske panel emisije koje kao u ovom slučaju ne vode do kvalitetnog i konkretnog rješenja onog o čemu debatiraju, nek potroše nešto sitno novca u prevođenje hrvatskih filmova i neka ih prikazuju s titlovima. Mnogi korisnici satelitskih i kabelskih, odnosno IPTV kanala svjesni su da filmski kanali poput TCM-a (to vam je onaj koji prikazuje filmske klasike nakon Cartoon Networka) ali i brojnih nacionalnih TV kuća putem teletexta prikazuju titlove prilagođene regiji u kojima se njihov program prikazuje. Jednostavno okrenete teletext tranicu koja odgovara određenom jeziku i gledate film s titlovima. Teško je vjerovati da tako nešto ne bi moglo biti financirano iz toliko spominjanih EU fondova. Osim što bi imalo multikulturalnu dimenziju jer bi tako hrvatski filmovi mogli biti razumljivi na brojnim jezicima EU, bilo bi pošteno prema brojnim gluho-nijemim osobama u Hrvatskoj, zbog kojih je u ostatku civiliziranog svijeta ova mogućnost u prvom redu i zamišljena.

Agencija za elektroničke medije, umjesto da se bavi relativiziranjem zakona kao i tumačenjem istog prema potrebama pojedinaca unutar iste, trebala bi se baviti njegovim provođenjem onako kako je napisan a zbog javne dobrobiti. A HTV bi umjesto debatiranja o potrebama u kulturi trebao konačno početi hrvatsku kulturu (ali kulturu, ne sapunjarsko blato) propisno promovirati a ne novac poreznih obveznika i pretplatnika prosipati na besciljne emisije persona uz koje se vežu kriminalne radnje i koje su pod okom USKOK-a i DORH-a.

Drugim riječima ako će se uopće titlati filmovi na jezicima koje razumije većina građana RH, nek se titlaju s valjanim razlogom.

Mladen Šagovac ognjen sviličić havc Hrvoje Hribar htv hrvatski audiovizualni centar titlovi RTL Otvoreno Hrvatska televizija Zrinka Pavlić Hloverka Novak Srzić prevođenje Agencija za elektroničke medije srpski jezik hrvatski jezik Ivan Lovreček Andrea Zlatar Violić Josip Pavičić TCM Turner Classic Movies Ranko Matasović Zdenko Ljevak