Redatelj Simpsona: Popularni su jer se vole

Galerija fotografija

David Silverman, redatelj najduže prikazivane i najpopularnije animirane serije – Simpsona, posjetio je Hrvatsku za vrijeme trajanja ovogodišnjeg Animafesta. Kao član žirija festivala, u Zagrebu je imao mnoštvo obaveza, no za portal Moj Film odvojio je vrijeme i otkrio što je to što seriju čini toliko popularnom više od 20 godina, sa preko 500 snimljenih epizoda. 

MF: Poznato je da Simpsoni predstavljaju tipičnu američku obitelj. Mislite li da oni utječu na stvarne obitelji, kao što su stvarne utjecale na njihov nastanak?

D: Nadam se da ne! Radnja je u Simpsonima najčešće realna, prikazani su ljudi kako se i u stvarnosti odnose jedni prema drugima, kako se ponekad igraju jedni drugima s mozgovima. Nadam se da taj dio ne utječe na ljude. Ili primjerice, kada Bart vrišti zbog boli u trbuhu i valja se po podu, a Marge mu govori da treba osjećati krivnju – nadam se da ni to ne utječe na ljude. 

MF: Svi su likovi vrlo detaljno analizirani, čak i sporedni, a njih ima mnogo. Jesu li neki od sporednih likova inspirirani stvarnim osobama?

D: Rekao bih da jesu, neki su čak inspirirani poznatim osobama, kao recimo Krusty the Klown. Neke osobine likova su djelomično, premda ne potpuno, inspirirane stvarnim osobama, tj. preuzeta su neka ponašanja ili stavovi od stvarnih ljudi. Neki od autora Simpsona su radili s Johnyjem Carsonom, neki sa Davidom Lettermanom, neki s drugim komičarima. Neki pak među autorima imaju iskustva u stand up komediji. Postoje likovi koji su inspirirani konkretnim stvarnim osobama, ali nisu rađeni po njima, kao što je slučaj kod Seinfielda, gdje se Jason Alexander temelji na stvarnim Georgeu Costanzi. Ne postoji stvarni Homer ili stvarna Marge, ali postoji mnogo ljudi koji imaju slične osobine kao oni – postoji, primjerice, mnogo ljudi koji većinu vremena provode sjedeći u fotelji bez ikakve fizičke aktivnosti. To je prilično univerzalno. 

MF: Vi ste režirali od 1989. do 2007. godine, što je dug period. Koja epizoda Vam je najdraža?

D: Da, 2007. sam režirao film, a do tada između ostalog i nekoliko Halloween epizoda – ali one mi nisu najdraže. Najdraža mi je Homie the Clown, gdje Homer pokušava saznati kako se Krusty osjeća kao klaun.

MF: Simpsoni prikazuju i zagovaraju vrlo liberalne stavove. Gledani su u cijelom svijetu, čak i u neliberalnim zemljama. Kako to objašnjavate?

D: To je zato što je liberalizam prikazan na duhovit, čak sarkastičan način. Ljudi to znaju, i možda im je upravo zato zabavno.

MF: U seriji nitko ne stari, sve se uvijek događa u aktualnom trenutku, ali ne znamo koji je to. Možda ih baš zato vole sve generacije?

D: Ima puno tema koja nisu posebno aktualne za neki određeni trenutak i nisu vezane za trenutne informacije u svijetu, ali su zabavne. To je super i ljudima se sviđa. A osim toga, takve zabavne teme se ne ponavljaju, pa ako ih netko gleda ponovo i nakon mnogo godina, opet će mu biti aktualne. Zanimljivo je da smo radili jednu epizodu o Rushu Limbaughtu 1993. godine, i to je još uvijek zanimljiva tematika. Također, Glenn Beck i drugi ljudi iz javnog života se još uvijek pojavljuju na televiziji, pa iako su epizode o njima snimljene davno, još su atraktivne ljudima.

MF: Snimljeno je više od 500 nastavaka. Danas ima mnogo serija koje prikazuju obitelji (Family Guy, Flintstones...), ali ipak nijedna nije dosegla popularnost kao Simpsoni. Mislite li da je to zato što se najduže prikazuju, ili je nesto drugo u pitanju?

D: Stvar je u odnosima među likovima, načinu na koji smo ih prikazali u seriji. Razni su autori prikazali likove na razne načine, posebno Homera kao glavnog lika, pa je tako ponekad bio prikazan kao malo previše zao, a ponekad ne, što daje dinamiku. Popularnost su im najviše uzrokovali baš ti međusobni odnosi, jer su neobični i dinamični. U Simpsonima se likovi međusobno vole, što kod Family Guya nije slučaj; oni se mrze. Naravno, to je jedan stil, ovo je drugi. Svaka serija ima svoj način da pokaže humor.

MF: Bart je proglašen jednim od 100 najutjecajnijih osoba u 20. stoljeću. Bio je jedina imaginarna osoba na tom popisu. Znamo da on ne voli školu, a voli nestašluke. Je li kao takav uzor djeci?

D: Mislim da nije uzor djeci. Djeca znaju da je on nestvaran, i mislim da mu se samo smiju. Oni znaju da je to što on radi, taj način humora, samo parodija. Učitelji i pedagozi koji možda brinu o tome, trebali bi znati da su djeca pametnija od toga, i da znaju razlikovati realnost od fikcije.

MF: Prvi puta ste u Zagrebu. Planirate li se vratiti?

D: Naravno, jer papa je ovdje cijelo vrijeme! Mislio sam da on živi u Vatikanu! Vratiti cu se, moj otac je bio u Zagrebu nekoliko puta, a ja bih volio otići u Dalmaciju, posebno u Dubrovnik, što ću i učiniti pri sljedećem posjetu Hrvatskoj.

intervju animirani film animafest Simpsoni The Simpsons interview ines ignjačić razgovor David Silverman