HAVC - kratki pregled 2013.

U analizama netom istekle godine, mediji su se uglavnom bavili analizama zbivanja na svjetskim kino platnima. Iako je društveni antagonizam spram domaće kinematografije barem djelomično splasnuo, tek se dio hrvatskih medija osvrnuo na hrvatska postignuća u filmskoj industriji 2013. godine.

Što je HAVC radio protekle godine?

Dobar dio javnosti na Hrvatski audiovizualni centar gleda kao na još-jedan-državni-servis-za-raspodjelu-novaca. Jesu li novac rasipali ili se kvalitetno trošio i da li se potrošeni novac vratio?

Do prije par godina bilo je nezamislivo, zvučalo je kao znanstvena fantastika, da bismo u domaćoj kinematografiji trebali imati više od deset filmova godišnje. Prošle ih je godine predstavljeno 16 dugometražnih, a od toga 12 ih je financirano ih fonda Hrvatskog audiovizualnog centra. Hrvatski film se malo odvažio pa je i agresivnije krenuo pred publiku koja još uvijek nema previše sluha za ozbiljnije filmske naslove jer su neki od vrhunskih filmova kolabirali na blagajnama. Razlog tome više ne stoji u antagonizmu prema domaćim autorima, već u činjenici da većina ljudi u Hrvatskoj zna da će svi ti filmski naslovi prije ili kasnije doći na televizijske ekrane pa se niti ne trude požuriti u kino. To pak znači da kino premijere hrvatskih filmova još nisu stekle razinu spektakla, ali i da domaći autori još uvijek nemaju povlašteni položaj u hrvatskim kino dvoranama. Problem je još uvijek što veliki kino prikazivači hrvatske filmove, ako nisu komedije, stavljaju u podosta nezahvalne termine i nezahvalan broj kino dvorana kako bi bili dostupniji većem broju potencijalnih gledatelja.

HAVC je pokušao doskočiti trenutnom tržišnom nesrazmjeru i to tako što su proveli digitalizaciju malih lokalnih i nezavisnih kino dvorana. Zahvaljujući tom projektu tehnički je opremljeno 28 kino dvorana u 27 gradova čime se velikom broju građana u mjestima i gradovima koji nisu blizu velikih urbanih centara olakšava pristup filmskim sadržajima. Istovremeno je publici u većim gradovima ovime proširena ponuda filmskih sadržaja, a malim dvoranama omogućena donekle lakša borba za publiku s velikim multipleksima. Nakon desetljeća gladi, skoro pola milijuna gledatelja domaćih filmova je impresivna brojka. No, ozbiljno gledajući to je mizeran broj u odnosu na raniju filmsku povijest regije. Hrvatski filmovi, ako izuzmemo koprodukcije, još uvijek imaju slabu ili osrednju prolaznost u susjedstvu. Prema podacima koje je predstavio HAVC najgledaniji hrvatski film u 2013. godini bila je komedija Svećenikova djeca Vinka Brešana (Interfilm) u distribuciji Continental filma, koja je sa 158.130 gledatelja postala najgledaniji hrvatski film u 21. stoljeću. Slijedi ga Šegrt Hlapić Silvija Petranovića (Maydi Film) u distribuciji Blitz film & videa, koji se još uvijek prikazuje u kinima, a u trenutku nastanka ovoga teksta pogledalo ga je 126.366 gledatelja.  Iza njega slijedi Zagonetni dječak Dražena Žarkovića (Kinorama) u distribuciji 2i Filma koji je privukao 68.969 gledatelja, dok je romantična komedijaSonja i bik Vlatke Vorkapić (Interfilm) u distribuciji Duplicata, ukupno privukla 97.927 gledatelja (od čega 38.682 u ovoj godini).

Svećenikova djeca: Trailer

Dobre su rezultate ostvarili i Kauboji Tomislava Mršića (Kabinet) u distribuciji Blitz film & videa s 33.367 gledatelja. Ovdje je dobro što je na samom vrhu crna komedija redatelja srednje generacije, a pri vrhu gledanosti HAVC ima tri debitanta. Petranovićevu verziju "Šegrta Hlapića" je spasilo to što je posrijedi materijal koji je obavezno školsko štivo, a puno više se očekivalo od "Kauboja" Tomislava Mršića koji je s prikazivanjem krenuo paralelno u svim svježe digitaliziranim kinima, čime smo dobili i najveće kino otvaranje jednog hrvatskog filma u povijesti.

Da se još malo nadovežemo na ranije spočitanu slabu distribucijsku aktivnost u regiji, jedini hrvatski film koji će  publiku potražiti na stranim kino blagajnama je "Svećenikova djeca", a distribuciju će imati u Italiji, Norveškoj, Poljskoj, Španjolskoj, Švedskoj, Brazilu, Južnoj Koreji, SAD-u i na Islandu.

Naravno da ne može sve od jednom, ali možda bi bilo bolje da se ritam malo uspori kako bi svi segmenti razvoja bili barem donekle "uigrani". Tada bismo vjerojatno i izbjegli šegrta sirotana bez oca i majke koji izgleda kao da je taj čas izašao iz shoping centra, a publiku bismo vjerojatno brojali regionalno i u milijunima.

Čini se da jedine investitore u Hrvatskoj, za sad, imamo u filmskoj industriji, ali ni njih nema baš onoliko koliko smo se nadali, ili koliko smo pretpostavljali da bi ih trebalo biti. No, ima ih. Stalni gost na dubrovačkim zidinama je "Igra prijestolja" koja je i četvrtu sezonu snimala u Dubrovniku. Ukoliko smatrate da od toga nikakve vajde, nemojte brzati sa zaključcima. HAVC je predstavio projekt filmski turizam (screen tourism) koji je prezentirala Juliane Schulze, senior partnerica iz konzultantske tvrtke Peacefulfish, koja je istaknula da je preko popularne tražilice Google termin Game of Thrones Croatia pretražen 1.570.000 puta te da je s obzirom na 14.2 milijuna gledatelja serije isto toliko gledatelja vidjelo lokacije na kojima je serija snimana. Ukoliko je samo 10% tih ljudi posjetilo Hrvatsku, državna blagajna je u 2013. godini od filmskog turizma utržila više nego sa svim projektima našeg ministra gospodarstva u posljednje dvije i pol godine.

Na setu Igre prijestolja u Dubrovniku. Foto: HAVC

Česte debate filmskih autora kojima smo svjedočili, nekad i na društvenim mrežama, u ovoj godini ukazuju na činjenicu da im je itekako stalo do domaće publike, i da se konstantno traži načina kako privući domaćeg gledatelja.

Iako je 2013. bila godina komedije, imali smo ih čak pet, drama ostaje najbolja ekspresija hrvatskih filmskih autora. To potvrđuje nevjerojatna "žetva" nagrada koju je u 2013. imao film "Halimin put" Arsena A. Ostojića, od kojih se najviše sjaji ona Raindance Film Festivala u Londonu. A i film "Svećenikova djeca", koji iako je naracijski koncipiran kao komedija, podtekstualno to je drama koja, kao i ostali Brešanovi filmovi, debelo propitkuje i provocira društvo, pa stoga niti ne čudi da je u Solunu dobio nagradu "Pogled na Balkan". S pravom. S istim filmskim naslovom smo konkurirali za Europsku filmsku nagradu u kategoriji komedije i možemo zaključiti da smo zapravo pokradeni jer pobjednički danski film "Sve što trebaš je ljubav", osim spomenute nagrade, nije osvojio ni jednu drugu izvan Danske. 

Je li to sve moglo bolje? U teškoj i kriznoj godini prije bismo trebali razgovarati o hrvatskom filmskom čudu nego tradicionalno lamentirati. 

kino box office hrvatski film Mladen Šagovac havc hrvatski audiovizualni centar zarada gledanost Digitalizacija nezavisnih kinoprikazivača Filmski turizam