Gledali smo: Neka uđe onaj pravi

Piše: Ines Ignjačić

Neovisno o tome jeste li upoznati sa osobinama, običajima i ritualima vampira, mala je vjerojatnost da će vas naslov filma Neka uđe onaj pravi asocirati na ulazak vampira u prostoriju, odnosno činjenicu da vampir mora biti pozvan prije nego nekamo uđe.

Eli (Lina Leandersson) je 12-godišnjakinja koja je desetljećima zatočena u koži djevojčice i čija je prava dob gotovo 10 puta veća. Sa čovjekom kojeg naziva ocem doseli se u susjedstvo gdje upoznaje Oscara (Kåre Hedebrant), 12-godišnjaka koji također ima posebnu životnu priču. Naime, Oscar je u školi predmet zlostavljanja od strane vršnjaka, i nikada im se ne odupire. Kada upozna Eli, igrajući se jedne večeri na snijegu ispred zgrade u kojoj živi, pokaže joj kako složiti Rubikovu kocku i tako njihovo druženje postane svakodnevno, te nakon nekog vremena preraste u iskreno prijateljstvo.

Oscar i Eli su potpuno različiti. On je samozatajan, plavokos i ljepuškast Šveđanin koji će frustraciju nametnutu od drugih projicirati u svrhu koja će mu koristiti – učeći mnoge stvari koje djecu te dobi u pravilu ne zanimaju. Jedna od tih stvari je Morseova abeceda. Eli je neuredna, izgleda zapušteno, čudno miriši i nosi laganu odjeću, iako je zima u Švedskoj najblaže rečeno oštra. Budući da je mentalno jako stara, ima mnoga znanja i iskustva. No, Eli također živi od ljudske krvi, ne smije biti izložena suncu, penje se na zgradu bez problema, leti, ne podnosi hranu (osobito češnjak) i „nije djevojčica“, što otvara pitanje koje je biće – i kojeg spola - Oscaru ušlo u život. Iako mu je sve to pomalo neobično, Eli mu postaje draga i ni ne sluti da je ona vampir.

Eli živi sa Håkanom (Per Ragnar), za kojeg kaže da joj je otac. No budući da se radi o čovjeku srednjih godina – a Elina prava dob prelazi 200 godina – pretpostavlja se da su oni jako dugo prijatelji, i to toliko bliski da on ubija ljude i skuplja njihovu krv kako bi ju mogao donijeti njoj doma i omogućiti joj obrok. Håkan dakle žrtvuje tuđe živote kako bi joj pomogao, i možda je spreman žrtvovati svoj. Bi li to ona prihvatila? Kao tinejđer se zaljubio u nju i posvetio joj svoj život, i sada kad je Oscar njezin novi prijatelj, javlja se ljubomora. Je li Elina prisutnost jedino što dobiva zauzvrat ili se radi o vrsti pedofilije, ostaje diskutabilno. Sljedeće je pitanje je hoće li Eli ubiti i Oscara da spasi sebe unatoč prijateljstvu, odnosno mogu li sekundarne potrebe (ljubav) nadjačati primarne (glad).

Motiv vampira je ovdje nije korišten u doslovnom smislu. Služi da bi pokazao da je moguća ljubav između čovjeka i vampira. To je možda viđeno ranije u serijama, dok se u filmovima češće javlja požuda nego platonska ljubav. Voli li Oscar nju dovoljno da bi zbog nje postao vampir, i voli li ona njega dovoljno da bi ga ne učinila vampirom? Potreban je samo jedan ugriz. Ali, nakon toga više nema povratka.

Radnja filma smještena je u predgrađe Stockholma 1982. godine. Temelji se na romanu Johna Ajvide Lindqvista, koji je napisao i scenarij za film. U originalnoj verziji romana Eli je zapravo dječak (Elias) – što se gledajući film, a bez ranijeg čitanja romana ne mora nužno zaključiti, osim što je na trenutak prikaže neobičan detalj - nepostojanje „njezinih“ genitalija.

Detaljno razrađena, sa upečatljivim citatima, karizmatičnim likovima i sablasnim ambijentom, priča je složena od toliko dijelova mozaika da će možda biti potrebno više od jednog gledanja da se svi dijelovi poslože. Postoji masa ozbiljnih tema koje se inače često pojavljuju u modernim filmovima, i ovdje se preko metafore vampira dotiču mnoge iz te mase. Ipak, nijedna nije fundamentalna, također niti krajnje manifestirana. Teme poput pedofilije, homoseksualnosti, izdaje, povjerenja, zlostavljanja i ljubavi čine film uistinu neobičnim i vrijednim gledanja, štogod mislili o vampirima.

horor drama ubojstvo krv Švedska ljubav tinejđeri Neka uđe onaj pravi vampiri