Gledali smo: Kick-Ass 2

Galerija fotografija

Kick Ass je, iako "izražajno" uličnog rječnika, bio zabavan film koji je podtekstualno nosio poruku - Ako baš toliko želiš mijenjati svijet, budi spreman da ćeš na tom putu polomiti nekoliko rebara. Drugi film radi zaokret i dobrim dijelom kreće se smjerom koji gledatelju kaže - Ako želiš biti osvetnik, u tome budi brutalan i pokušaj se pritom zabaviti.

Engleski rječnik ima riječ koja za ovo ima i savršenu zvučnu intonaciju - WRONG! Jeste, i strip je okrutan pa čak i brutalniji ali bar ne fingira moralne poruke kao što to čini film. Bar ne u toj mjeri koliko to čini osvetnički nafitiljen film Kick-Ass 2. U kojem ni glavni lik nakon "popijenih" batina više ne izgleda kao da ga je pregazio buldožer već iz fajta izlazi s par manjih posjeklina kao da je maločas pao sa skateboard daske. Opet loša poruka, i još jednom - WRONG! Obračun Hit Girl sa svojim školskim kolegicama da nit' ne spominjemo.

Ono što je Kick-Ass (režirao ga je Matthew Waughn) u startu istaknulo od ostatka jest izražajna slojevitost likova za ovaj žanr kinematografije. Iako se ta ista slojevitost djelomično stječe već po obaveznom obrascu karakternog dualiteta superjunaka. Druga stvar koja ga je izdvojila iz mase filmova jest transgresivno-ironičan kut gledanja na tematiku super heroja. U odnosu na prvi film, Kick-Ass 2 u režiji Jeffa Waldowa u oba smjera prelazi postavljene krajnosti i potpuno izbacuje auto-ironičnost pretvarajući se na taj način u "just-another-digital-hollywood-junk" snimljen kako bi namlatio pozamašnu svotu novca. Gledajući Kick-Ass 2, stječete dojam kao da gledate film s tarantinovskim akcijskim elementima (i efektima) ali bez tarantinovskog koncepta smisla koji se krije iza takvih scena. Pojednostavimo ovo. Dok gledate Kick-Ass 2 je kao da jedete palačinke s čokoladom bez ikakvog okusa. Krema se migolji po nepcima, tijesto se meko uvija pod zubima ali izostaje osjećaj okusa. Ne može se usporediti čak ni sa žvakanjem komada automobilske gume. Odnosno može s obzirom da je to izrazito nepoželjna radnja. Simpatično ridikulozan koncept pretvoren je u smeće, a da pritom nije ni dostojan filmski trash.

Kick-Ass 2: Trailer

Kick-Ass 2 nastavlja s radnjom nekoliko godina nakon finalnih događaja u prvom filmu. Dave Liezewski (Aaron Taylor-Johnson) još uvijek lunja ulicama te istovremeno pokušava nagovoriti, sad već stasalu srednjoškolsku djevojku, Mindy koju smo ranije upoznali kao Hit-Girl (Chloe Grace Moretz) da mu se pridruži. Kad ga Mindy pod odgajateljskim pritiskom detektiva Marcusa Williamsa (Morris Chestnut) odbije, Kick-Ass će se pridružiti ekipi okupljenoj oko bivšeg mafijaša (Jim Carrey)  koji se okrenuo borbi protiv kriminala. Mindy se za to vrijeme pridružuje jednoj drugačijoj grupi u školi. Popularne cure u školi će je pokušati preškolovati da bude jedna od njih. Ili se njihove nakane barem ispočetka takvima pričinjaju. Daljnji rukavac radnje prati Chrisa D'Amicoa (Christopher Mintz-Plasse), bivšeg neslavnog Kick-Assovog partnera poznatijeg kao Red Myst. Nakon što mu je Kick-Ass "raketirao" oca Chris je gladan osvete te uz malo "dizajnerskog" dodira postaje Mother-F@&#r. Fizički kilavi ali zato bezočno bogati supernegativac koji će novcem kupiti svoje šaroliko okrutne suradnike.

Kick-Ass 2 zapravo samo fingira da odašilje poruku kako je revanšizam nešto loše, a u stvari sve je zapravo svedeno na revanšizam koji je popraćen nasiljem. Nesputanim, nezaustavljivim, obilnim, pretjerano izražajnim, sadističkim nasiljem. Premda je ono također prisutno u stripu i to s čak okrutnijim sugestijama, ovo je film, a u filmu je nasilje vizualno "opipljivije". To isto nasilje ne samo da proždire nekakvu poruku da je revanšizam loša stvar koja se iznova reciklira novim osvetama, nego proždire i one nenasilne dijelove priče pa čak i rječnik koji je već sam po sebi nasilan. Kick-Ass 2 odašilje same pogrešne poruke koje se ne mogu dobro odraziti na "ciljanu publiku". Osim revanšizma i nasilja (koje se fizički reflektira na svima samo ne na dvoje glavnih super heroja), tu je još pretjerano, gotovo konzumeristički sugerirano idoliziranje samog sebe kao pojedinca. Ima još ponešto lamentacija o razlikama između stvarnog svijeta i fiktivnog super-herojskog, no, opet je riječ o običnom fingiranju ozbiljnosti. Osim nasiljem, Kick-Ass 2 je ispunjen i lošim pokušajima humora od kojih se kao uspješan izdvaja samo jedan koji je, opet nažalost, progutan ovima lošim. Scena u kojoj Mother F@&#r vizionarski zamišlja koja će imena nadjenuti svojim superzločinačkim side-kickovima na jedan kratak trenutak dobiva tračak humora kad Chris (Mother F@&#r/Mamoj€84č) bivšu agentici KGB-a odluči nazvati Majka Rusija, na što mu njegov suradnik pokuša sugerirati da Mamoj€84č i Majka Rusija u istom timu ne može zvučati dobro. I to bi bilo to... OK, izuzmemo li pretjerano nasilje neke akcijske scene su odlično napravljene, ali to bi stvarno bilo to. Sva sreća da su kina baš u ovo doba godine krcata naslovima kojima se isplati posvetiti pažnju. Ako vam se baš i ne da gledati nešto drugo, radije još jednom pogledajte prvi Kick-Ass film i nemojte si "romantiku" prvog susreta kvariti drugim. Neke stvari je bolje ostaviti na početku.

Strip Kick-Ass počeo je izlaziti 2008. godine, a treća serija novih nastavaka izašla je ove godine neposredno pred početak prikazivanja "Kick-Ass 2" u američkim kinima. Autor stripa je Mark Millar poznat po radu na stripovima DC Comicsa.

komedija recenzija Mladen Šagovac jim carrey Matthew Waughn Jeff Waldow Aaron Taylor Johnson Chloe Grace Moretz