2011 - godina dječjeg filma i nezavisnih produkcija

Umjesto da 2011. godinu ispratimo šutke i sretni što smo u toj godini imali bogat pulski filmski festival i što je HAVC-ov program barem djelomično pomaknuo filmsku produkciju s mrtve točke, našao se netko "pametan" i na HTV pozvao Ankicu Dobrić i Branka Ivandu. Spomenuti redatelj i glumica vrlo borbeno su stali na branik televizijskog šunda proizvedenog u kaljuži privatnih produkcijskih kuća program oko kojih su se uglavnom vezivale sumnje o netransparentnom poslovanju. Dvojac Dobrić-Ivanda vjerojatno je malo pomiješao lončiće pa umislio da se "Ne daj se, Nina!" (telenovela) i "Ponos Ratkajevih"(sapunica) mogu uspoređivati sa britanskim "Eastendersima" (sapunica) ili brazilskim klasikom "Robinja Isaura" (telenovela). Odmah ćemo reći, ne. Pritom niti nema potrebe za objašnjavanjem zašto ne. Usto, to je i jedan od odgovora na pitanje "zašto hrvatska publika više ne vjeruje domaćem filmu?". Godine plasiranja glumaca kroz televizijske serije gotovo ništavne kulturne vrijednosti su dovele do tog da publika više ne vjeruje hrvatskom filmu. Konstantno medijsko protežiranje ovakvog sadržaja dovelo je do tog da danas publika zapravo niti ne zna prepoznati drugačiji domaći dramski sadržaj. Nad ovim bi se posebno trebao zamisliti Branko Ivanda čiji bi film "Lea i Darija" trebao u 2012. godini ući u kino dvorane. Osim, ako nema nakanu film preraditi u tele novelu ili sapunicu i prodati Dramskom programu HTV-a, van javnog natječaja.

Lea i Darija: Trailer

Način na koji se odvijala rasprava o proizvodnji hrvatskih sapunica u panel emisiji "Otvoreno" svojevrsni je verbalni salto mortale za HTV ali i za predstavnike glumaca i redatelja koji su se tamo našli. Najgori potez je pritom izveo sam Branko Ivanda čiji prihodi, kako god da ga okreneš, dolaze od poreznih obveznika, a koji je uporno branio ovakav oblik proizvodnje dramskog programa. Ukoliko se u međuvremenu ne zataška, bilo bi dobro da se ova "rasprava", sad kad je već održana, prelije na 2012. godinu pa ćemo o tom, potom. Za sad, iz viđenog na televiziji, možemo nagađati da ni Branku Ivandi, ni Ankici Dobrić nije do stvarnog popravljanja hrvatske slike i tona. A koliko je ustvari hrvatskoj popravljena slika i ton u 2011. godini?

2011. godina popravljanja slike i tona

U siječnju je uz glasno odobravanje brojnih glumaca, redatelja, producenata, medija i političara javno prezentiran Nacionalni program promicanja audiovizualnog stvaralaštva koji bi trebao Hrvatskoj popraviti sliku i ton do 2014. godine. Samo izglasavanje TRIP-a u Saboru RH je svojevrstan pomak koji bi trebao donijeti više stranog produkcijskog kapitala unutar granica Lijepe naše a što možemo očekivati već sa 2012. godinom. Štoviše, već se pisalo o tome da je Hrvatska boljim TRIP-om Srbiji preotela 15 milijuna američkih dolara vrijedne koprodukcije. Osim uvođenja TRIP-a, čija primjena kreće 2012., uspjeli su popraviti zakon o filmu koji bi se garant mogao još mrvu doraditi i pojačati. Za kraj ove godine, imamo više hvale na račun HAVC-ovog rada nego pokuda, nije da ih ne manjka. Što bi narod rekao, bumo vidli. Kao što ćemo vidjeti što se snimalo u protekloj godini i hoće li to biti čemu.

Godina gledanja dječjeg filma

Nakon podužeg posta, konačno smo dobili kvalitetan dugometražni igrani film za djecu koji je, također nakon dužeg posta, hrvatskoj kinematografiji uspio pribaviti brojku od nekoliko desetaka tisuća gledatelja u jednoj godini. Premda je bilo još kvalitetnih, odnosno izvrsnih filmova koji bi bili zadovoljavajući za sve koji bi platili kino ulaznicu, publika je izostala. Ovo najbolje opisuje nedavni komentar jednog hrvatskog redatelja, Ivana Gorana Viteza, čiji je film na pragu 2011. doživio sušu prodaje kino ulaznica - "Nekada su partijske komisije bunkerirale filmove. Ta su vremena prošla! Danas ih je dovoljno dati u ruke hrvatskim filmskim distributerima.".

2011. godina je pokazala da HAVC kao servis za financiranje i promociju hrvatskog filma može puno učiniti, no, opet ne dovoljno da se stvarno pomogne hrvatskom filmu u hrvatskim kinima. U sklopu Hrvatskog audiovizualnog centra bi trebalo uspostaviti nekakvu jaču regulatornu agenciju koja bi imala veće ovlasti u nadzoru tržišta čime bi se moglo puno više učiniti ne samo za hrvatsku kinematografiju nego i po pitanju općenite kontrole TV i kino sadržaja kao i onog što se iznajmljuje putem IPTV servisa. Nepojmljivo je da se pobjednik Festivala nacionalnog filma sa dvije projekcije dnevno mora nositi s trećerazrednom akcijskom komedijom koja tog trenutka ima desetak projekcija istovremeno. Agencija za nadzor tržišnog natjecanja se, kad je kino prikazivaštvo, pokazala potpuno beskorisnom. Bez obzira na posvemašnji prikazivački potop, ovo je bila bogata filmska godina za hrvatsku kinematografiju.

Koko i duhovi

Daniel Kušan je imao sreće, pameti i razboritosti pa je za svoj dugometražni debi odabrao film prema predlošku popularnog romana za djecu koji je napisao njegov otac akademik Ivan Kušan. "Koko i duhovi" nisu prva ekranizacija Kušanovog Koka ali do sad najbolja, pritom i najbolji recentni film za djecu u hrvatskoj produkciji.

Koko i duhovi: Trailer

Jedina boljka ovog filma su odrasli školovani glumci s kojima će se Daniel Kušan u nastavcima morati bolje pozabaviti. Dječiji glumci-naturščici u Kušanovom filmu su ovogodišnje filmsko iznenađenje par-exellance. Nakon dugo godina na hrvatskom filmu ne gledamo kukavičja jaja, nego prave pravcate mlade talente. Rezultat je oko 70.000 prodanih kino sjedalica i pitaj dragog Boga koliko kokica.

Kotlovina

Najbolji film 2011. godine koji se uzaludno nudio nevoljkoj hrvatskoj kino publici je "Kotlovina" Tomislava Radića. Ovaj film svojim specifičnim motivom, jelom karakterističnim za Hrvate, duboko ulazi u obiteljske odnose hrvatskih obitelji i pritom je prikazom dotaknuo svaku ubogu obitelj s ovih prostora.

Kotlovina: Trailer

Genij ovog filma je teško dočarati koliko i žal zbog fijaska na kino blagajnama. Razloge fijaska znaju gotovo svi ali ih je do sad jedino Ivan Goran Vitez izrekao na glas.

Čaća

Još jedan obiteljski film, samo sa puno brutalnijim ishodištem. Već smo navikli na opskurnost i komornost hrvatskih filmova, čemu je glavni uzrok manjak financija. Dalibor Matanić je "Ćaću" snimio za svega deset dana i za 70 tisuća eura. Premda su struka i kritika uglavnom zadovoljni filmom, publika žali za Matanićevim vremenima "Kina Lika", "100 minuta slave", "Finim mrtvim djevojkama" i televizijskim "Volim te". Trebalo je ići do kraja s kontroverzom i ovaj film zaista snimiti mobitelom, barem sponzora tada sigurno ne bi manjkalo.

Ćaća: Trailer

Josef

U prvoj polovici godine mnogi su sa strepnjom slušali o Thompsonovoj "penetraciji" u svijet filmske kulture. Tako se od "Josefa" Stanislava Tomića očekivalo da će biti neka vrst desničarske filmske proklamacije, udar na ponositu antifašističku prošlost, filmski dernek kamenjarskog mentaliteta. Kako to obično i biva, tresla se brda, a rodio se miš. Premda je Tomićev film u pulski Amfiteatar istovremeno smjestio Josipa Broza i najljućeg živućeg simpatizera čovjeka koji je onomad 45-te brisnuo put južne hemisfere sa tonama zlata, "Josef" ipak nije polučio željeni i posve opravdano očekivani rezultat.

Josef: Trailer

S kontroverzama kakve su pratile ovaj film, u Kini ili Rusiji karte bi se barem tri puta preprodavale a redove pred kino blagajnama bi morali kontrolirati redari. Hrvatska javnost je ostala suzdržana premda joj se nudio solidan ratni film povijesne tematike ispunjen kontroverznim teorijama zavjere. Šteta je, jer osim prevrtljivog scenarija i opakih specijalnih efekata "Josef" nudi i jak glumački postav u kojem prednjači vrhunski Alen Liverić kojeg domaćice trenutno gutaju kroz TV novelu "Larin izbor".

Odredište nepoznato

Film nezasluženo šikaniran od strane svih hrvatskih kulturnih institucija, pa čak i one koja ga spominje u svom zadnjem ovogodišnjem newsletteru ali ga je izostavila u svom medijskom pozivu za kino. "Odredište nepoznato ", uradak nastao u produkciji Kinokluba Zagreb i redateljskog dvojca Vjerana Vukašinovića i Ines Šulj vrijedan je svake pažnje publike site hrvatske turobne stvarnosti konstantno utrpavane na kino platna. Na žalost, unatoč velikom entuzijazmu ekipe koja je ovaj film bez ikakve financijske pomoći radila punih pet godina, kino distribucija je doživjela fijasko.

Odredište nepoznato: Trailer

Šarm i prirodnost ovog filma pohvalili su gotovo svi novinski kritičari koji su ga imali prilike pogledati (uključujući truly yours) ali izgleda da će Odredište svoju šansu morati potražiti u manjim kino prostorima, ili, u krajnjoj liniji putem DVD distribucije. Vukašinović i Šulj su na filmsko platno vjerno prenijeli duh ulice i asfalta, barem onu bizarno smiješnu stranu a jedino priznanje za to im je dao žiri Vukovar Film Festivala 2010. godine.

Dva sunčana dana

Početkom 2011. u kino dvorane ušao je "Dva sunčana dana" plodonosnog Ognjena Sviličića koji je ovim filmom Hrvatima na kino platnima ponudio legendarnu Emanuelle odnosno glumicu Sylviu Kristel. Nakon svečane premijere ovog intrigantnog filma koji otvoreno progovara o hrvatskom pristupu turizmu, na ponoćnoj kino premijeri, dakle na prvom prikazivanju za ulaznice bilo je svega četvero ljudi, točnije članovi redakcije portala Moj Film. Solidan film sa Leonom Lučevom u glavnoj ulozi, nadamo se mnogi će konačno pogledati na DVD-u, barem je toliko vrijedan.

The Show Must Go On

Dugometražni SF debi Nevia Marasovića "The Show Must Go On" premijerno je prikazan na Puli 2010. kada je izazvao sveopći ushit zagriženih sineasta i medija, uspio je uz agresivnu reklamnu kampanju skupiti i ugodno iznenaditi nešto publike. Oni razboriti koji su ovaj izniman film pogledali u kinima, imali su kroz ovu suptilnu kritiku reality show društva priliku uživati u zastrašujućim prizorima sukoba globalnih razmjera koji skončava s dvije bojeve nuklearne glave koje nezaustavljivo jurišaju na glavni grad svih Hrvata gdje god da gledali filmove.

The Show Must Go On: Trailer

Prema najavi HAVC-a oni manje razboriti film će pogledati negdje na proljeće 2012. godine, koje li ironije, na televiziji koja je Hrvate prva zarazila fenomenom reality show-ova RTL-u.

Godina parada neprijatelja

Filmsku godinu su zaključile iznimne regionalne manjinske koprodukcije koje su na hrvatska kino platna dovele dva iznimna srpska redatelja. Srđan Dragojević, autor kultnih filmova kao što su "Mi nismo anđeli" i "Lepa sela, lepo gore" je svojim objedinjavanjem šovinizma zemalja ex-Yu u tragi-komediji "Parada" izazvao je pravi stampedo i oduševljenje. Drugi srpski redatelj, autor "Četvrtog čovjeka" Dejan Zečević ozbiljniju publiku suočio s "Neprijateljem" koji čuči u nama i čeka trenutak slabosti da nas obavije strahom koji vodi u crnilo bradoubilaštva.

Jesam li sretna?

"Jesam li sretna?" nedvojbeno je jedan od najiskrenijih recentnih dokumentarnih filmova o ženama u radnom okruženju izazvao je oduševljenje publike gdje god se prikazivao. Film koji proučava odnose među radnicama i njihove osjećaje unutar jednog zagrebačkog hotela hrvatskoj publici je promovirao Vanju Sviličić kao talentiranu redateljicu i snimateljicu.

Godina Igre prijestolja

Izuzmemo li nečasne igrice koje su se sredinom godine okretale oko glavne vruće sjedalice u HAVC-u kada su nepoznati diverzanti neumjesnim metodama pokušali kompromitirati direktora Hrvoja Hribara, hrvatski filmaši su ove godine pružili puno pažnje publici. Ovo je bila bogata godina za filmsku publiku koja to ili nije znala, ili naprosto nije imala pravu priliku to cijeniti, barem kad je u pitanju hrvatski film. Vjerojatno bi dublja analiza rada najvećih kino prikazivača i distributera u Hrvatskoj dala potpuniju sliku što se dogodilo i zašto smo ovaj put svjedocima podbačaja u kino blagajnama a ne filmskog stvaralaštva. Frazu, Croatian example, kojom se ukazuje na uzorno uređen autorsko-pravni poredak i audovizualnu politiku bi trebalo još malo proširiti i pojačati.

Osjetno pojačana promocija Hrvatske kao idealne zemlje za filmsku produkciju i umjetnost u Dubrovnik je dovela trenutno najjači svjetski televizijski serijal "Igra prijestolja" koji bi se na najpoznatijim zidinama Lijepe naše trebao snimati i dogodine. Puno više o ovogodišnjim postignućima hrvatskih filmaša i producenata možete pročitati na stranicama Hrvatskog audiovizualnog centra.

Godina snimanja

Trenutno je u postprodukciji pet hrvatskih filmova a prvi koji bi trebao doploviti u kino dvorane je film "Noćni brodovi" Igora Mirokovića, ponajviše znanog kao direktora Motovun Film Festivala ali i redatelja kultnih dokumentaraca "Sretno dijete" i "Novo, novo vrijeme". Mirkovićev film spaja dvoje doajena regionalnog glumišta, Anu Karić i Radka Poliča koji glume odmetnute umirovljenike u romansi života. Obzirom da je Mirković proteže Rajka Grlića, možemo računati na snažnu filmsku romansu. Nakon "Pušče Bistre" kao redatelj dugometražnom igranom filmu se vraća Filip Šovagović i to filmom apsurda koji je i realiziran na apsurdne načine o čemu će se sigurno još puno pisati. Autor kultnog alegorijskog hororca "Izbavitelj" te filma "Život sa stricem" kojim je 1990. konkurirao i za Zlatni globus, Krsto Papić, nakon osam godina vraća se na kino platna novom društvenom kritikom "Cvjetni trg".

Ove godine snimao je i Branko Schmidt, čiji "Ljudožder vegetarijanac" mnogi s nestrpljenjem iščekuju nakon briljantnih "Metastaza". Krajem kolovoza je završeno snimanje komedije Vlatke Vorkapić "Sonja i bik" sa glumcima Juditom Franković i Goranom Bogdanom u glavnim ulogama, a radnja je smještena u Dalmatinskoj zagori. Dvosmislen naslov gotovo da govori sve, pogotovo ako uzmemo u obzir da je Bogdan vatrenom scenom sa Nerom Stipičević u filmu "Neke druge priče" zapalio kino platna diljem regije. Ljubav je tema i šestero redatelja, točnije Ivana Sikavice, Radislava Jovanova - Gonza, Josipa Viskovića, Hane Veček, Alda Tardozzia i Sare Hribar koji su ovu godinu proveli snimajući "Zagrebačke priče 2". Ovih dana ćemo imati prilike pročitati dio scenarija za "Zagreb Cappuccino" Vanje Sviličić, redateljice od koje nakon izuzetnog dokumentarca "Jesam li sretna?" s pravom očekujemo dobar film.

Godina odlaska filmskih velikana

2011. će biti upamćena i po o gubitku nekih od najvećih hrvatskih filmskih umjetnika. 3. siječnja preminuo je Fadil Hadžić, redatelj prve ikad snimljene hrvatske humoristične televizijske serije "Sedma sila", redatelj nekoliko političkih drama među kojima je za film "Novinar" 1979. godine nagrađen Zlatnom arenom za režiju. Svojim iznenadnim odlaskom, ove godine, napustio nas je od publike obožavani veliki Predrag Vušović Pređa. Poseban trg ostavio je mahom u filmovima Vinka Brešana ali svoj je osebujan pečat ostavio i u televizijskim humorističnim serijama "Bitange i princeze" i "Odmori se, zaslužio si". Zadnja Pređina uloga u kojoj ga publika još stigne pogledati je u filmu "Koko i duhovi". Možda se s vremenom ipak još ukaže u seriji "Bella Biondina", nerealiziranom projektu ,također pokojnog, televizijskog velikana Danijela Marušića inače redatelja obožavane serije "Naše malo misto" u kojoj smo između ostalih zavoljeli i Servantesa. Ivica Vidović, pisac Ivan Gjalski u Papićevom "Izbavitelju", Glista Vance Kljakovića u "Kužiš stari moj", preminuo je u mjesecu travnju 2011.

Ove godine hrvatski film ostao je bez svog najznačajnijeg povjesničara Ive Škrabala. Činjenica da je već bio u poodmakloj dobi, ovog redatelja, scenaristu i promotora kulturnih politika, nije smela da do zadnjeg trenutka radi u korist hrvatskih filmskih umjetnika što je pokazao i javnom podrškom Nacionalnog programa početkom godine.

Zagreb je ove godine ostao bez svoje gospođice Marijane, Vide Jerman, a Split bez Ante Čede Martinića.

A što dogodine?

Ako je suditi prema ovoj, u nastupajućoj godini možemo očekivati još više od ove u kojoj smo dobili više no što smo se mogli nadati. Dobro je znati da u 2011. ništa nije bilo obećavano, a puno toga je realizirano. U takvom ozračju i 2012. godina izgleda obećavajuće bez ijednog obećanja. Prvo što bi valjalo učiniti u 2012. godini je konačno pogledati taj hrvatski erotski film nastao pod redateljskom palicom žene. Ako je suditi prema analizama internetskih posjeta, osim što ga jako vole uživo, Hrvati vole seks i na ekranu pa bi film "7 seX 7" Irene Škorić mogao biti pun pogodak za kino blagajne. Erotski početak filmske godine zvuči interesantno... Zar ne?

7 sex 7: Trailer

Vinko Brešan Irena Škorić Mladen Šagovac vukovar film festival nevio marasović Rajko Grlić zlatna arena sex odredište nepoznato filip šovagović VJERAN VUKAŠINOVIĆ INES ŠULJ dalibor matanić havc koko i duhovi ivan kušan daniel kušan ivan goran vitez metastaze filmovi neke druge priče branko schmidt Hrvoje Hribar htv hrvatski audiovizualni centar vanja sviličić visoka modna napetost igra prijestolja game of thrones the show must go on ivica vidović kužiš stari moj servantes Krsto Papić Branko Ivanda Ćaća Kotlovina Tomislav Radić Josef Stanislav Tomić Vida Jerman thompson 2011 Ante Čedo Martinić Izbavitelj Danijel Marušić Odmori se zaslužio si Predrag Vušović Pređa Novinar Ivo Škrabalo LJudožder vegetarijanac Nera Stipičević Vlatka Vorkapić Sonja i bik Zagreb Cappuccino Život sa stricem Ana Karić Radko Polič Croatian example Dva sunčana dana Larin izbor Josip Broz Tito TRIP Tax Rebate for International Productions Sabor Ankica Dobrić Lea i Daria Ponos Ratajevih Ne daj se Nina Otvoreno Eastenders pregled