Što se krije iza 3D slike?

AUTOR: INES IGNJAČIĆ

U sklopu Dana hrvatskog filma, u suradnji sa Fakultetom Elektrotehnike i Računarstva, održano je predavanje o trodimenzionalnoj slici i snimanju iste, dakle o nastanku, prikazivanju, tehnikama, uređajima i svemu ostalom.

Predavanje je održano je u neformalnoj atmosferi što znači da su svi prisutni imali priliku postaviti bilo kakvo pitanje ili podijeliti informacije kojima eventualno raspolažu. Osim za vrijeme trajanja samog predavanja, profesor je ponudio prostorije FERa za naknadne potencijalne dodatne informacije, kao i za eventualne sugestije i nova saznanja iz dotičnog područja. Poradi profesionalnog, ali prijateljskog stava, te stručnosti i motivacije, sasvim sigurno će se ponovo susresti sa istomišljenicima – bilo da se radi o ljudima koji su čuli predavanje, ili o drugima.

Predavanje je održao profesor Sven Lončarić. Sastojalo se iz dva dijela.

Prvi dio objašnjavao je šest projektora koji istovremeno tvore sliku u hodniku Studentskog centra. Uz slike i odgovarajući popratni tekst, objašnjeno je kako nastaje sferna, cilindrična te izdužena slika (ili video).

Drugi dio prezentacije odnosio se isključivo na 3D tehnologiju snimanja, pokrivajući gore navedena područja. Kojom je kamerom sniman Avatar? Zašto je pozadina kod Avatara i kod Alise u Zemlji čudesa međusobno različite rezolucije?  Prenosimo neke od saznanja i zanimljivosti.

Kako funkcioniraju 3D naočale?

Naočale se sastoje od jednog crvenog (za lijevo oko) i jednog plavog (za desno oko) stakla (bitno je da su boje međusobno komplementarne). Svako od stakala propušta određenu boju, tako da svako oko vidi drugu sliku, pa se tako u mozgu stvara trodimenzionalna slika.

Drugi način je da se u sekundi prikaže određen broj sličica (frame). Prosjek je 25 sličica, no ako bi ih bilo preko 100, i to na način da se izmjenjuju slika koja bi inače bila vidljiva najprije jednom pa potom drugim okom, i bez naočala bi bilo moguće vidjeti 3D sliku. Naime, titranje oku ne bi bilo zamjetljivo zbog velikog broja podražaja, a kako je izmjenično prikazivanje iz 2 različita kuta (svako oko kao jedan izvor), slika koju bi gledatelj percipirao bila bi trodimenzionalna.

Danas se proizvode televizori koji bi funkcionirali na ovakav način, a čija ih cijena još uvijek čini dostupnima samo rijetkima. No, nije to razlog za žaljenje. Naime, kako je sav program koji se trenutno na televiziji – barem na hrvatskoj – prikazuje klasična, 2D slika, takav televizor zapravo još uvijek ne bi adekvatno ispunjavao svoju funkciju.

Kako snimiti sliku iz dva kuta?

Postoje specijalne kamere sa dva objektiva koji se nalaze jedan uz drugog na razmaku sličnom razmaku među očima. No, takve su kamere rijetke i skupe, pa se koriste samo u iznimnim prilikama. Čak se ni vrlo skupi profesionalni filmovi ne snimaju njima u svakodnevnoj praksi. Drugi je način da se dvije obične kamere stave jedna uz drugu (opet dakako uz određeni razmak). Treći, najjeftiniji način je sa istom kamerom snimi sliku najprije iz jednog kuta, potom iz drugog, pa se potom u postprodukciji spoje. Jasno, to se odnosi isključivo na statične scene.

3D projekcija dhf dani hrvatskog filma predavanje FER naočale