Svi smo super (2009)

Putovanje

Kada Frank Goode kreće na putovanje da posjeti svoje četvero odrasle djece, pronalazi nešto što nije niti znao da je izgubio: svoju obitelj. Frank ubrzo shvaća da je ljubav njegove žene bila toliko snažna da je osjećala potrebu zaštititi ga od brige nad detaljima života njegove obitelji, stvarima oko kojih je bila svjesna da bi se uzrujavao.

Na njegovom putovanju, uz obilje vremena za razmišljanje i nepoznate ljude s kojima je komunicirao, Frank počinje shvaćati da ako želi da njegova djeca budu iskrenija s njime, da počnu češće pričati s njime i prenositi mu i loše vijesti, a ne samo dobre, da se prvo on mora početi mijenjati.

Srž  filma čini putovanje koje je u jednakoj mjeri emotivno koliko i fizičko. 

Jones komentira, „Htio sam jasno pokazati da iako Frank slika fotografije na svom putu, pravo putovanje otkrića je mnogo više od gomile fotografija. Mnogo je važnija promjena, izlaganje nepoznatim situacijama i strancima koji imaju različit pogled na svijet od nas.“ 

„Kako je film trebao biti snimljen u Conecticutu, kako bi se iskoristile porezne olakšice koje nudi ta država, pred nama je bio logistički izazov smišljanja kako jedna država može predstaviti putovanje širom cijelih Sjedinjenih Država.“

„Bio sam svjestan kako već imam djelić rješenja. Kada sam putovao zemljom, pokušavao sam odabrati zanimanje za Franka, istovremeno pokušavajući smisliti kako ću u film uključiti zapanjujuće prelijepe krajolike koje sam fotografirao. Gledao sam kroz prozor vlaka na putovanju iz St. Louisa u Kansas City kada sam primijetio telefonske žice koje su pratile prugu. Shvatio sam prekrasnu ironiju činjenice da je Frank pomogao proizvesti telefonsku žicu koja je omogućila milionima ljudi da međusobno komuniciraju, no da istovremeno ne može ostvariti komunikaciju sa vlastitom obitelji.“

„Osim toga, po prvi puta sam primijetio koliko su zapravo brojni telefonski stupovi, i počeo ih viđati kako prelaze najljepšim mogućim krajolicima, shvaćajući kako imam dramaturški razlog za snimanje krajolika na kojima se vide stupovi i žice, i koje prate razgovori bitni za razvoj priče.“

Krajolike sa stupovima su uz pomoć male snimateljske ekipe, a Jones se oduševljeno našao kako se vraća u gradove i države koje je posjetio na svom prvom putovanju. „Bilo je jako neobično vratiti se sa filmskom ekipom na lokacije koje sam onda posjetio autobusom.“

Dodatak krajolika posutih telefonskim stupovima je pomogao filmu da diše, stvarajući dojam putovanja, no Jones je i dalje morao naći način da od Connecticuta napravi razne države. Kako bi to postigao obratio se svojoj kreativnoj ekipi – predvođenoj snimateljem Henryem Brahamom, koji je sa Jonesom radio na filmovima „Waking Ned Devine“ i „Nanny McPhee – Čudesna dadilja“, i dizajnerom produkcije Andrewom Jacknessom („Smrtonosni hitac“) – da mu pomognu predstaviti Novu Englesku kao cijele Sjedinjene Države, i da stvore priču koja se intrinzično doima poput putovanja.

Braham objašnjava, „Tema ovog filma nije samo odnos između roditelja i djece, već i jedan čovjek koji pokušava izaći iz izolacije i ponovno uspostaviti veze s voljenim ljudima. Na neki način, zbog njegovog putovanja, je ovo također film ceste te je stoga Frankovo okruženje bilo iznimno važno.“

Braham i Jones su na početku projekta odlučili snimati film pomoću potpuno nove digitalne tehnologije; vrhunske Panavision Genesis kamere. „Odlučili smo snimiti film o suvremenoj Americi, i to je uključivalo snimanje najsuvremenijim sredstvom,“ komentira Braham. „Ta odluka je imala golem utjecaj na nastanak filma, te na stil i izgled. Ona vam omogućava da obične situacije i urbane otvorene prostore prikažete zaista lijepima. Kirk je puno riskirao snimajući film digitalnom tehnikom, no oboje mislimo da bilo vizualno uzbudljivo.“

„Korištenje digitalnog formata ne samo da nam je dopustilo korištenje tradicionalnih filmskih leća, što je pomoglo izgledu filma, nego je ovoj tehnici potreban samo djelić svjetla koji zahtijeva film od 35mm. To je značilo da nam je na lokacijama trebalo puno manje vremena za pripremu, omogućujući više vremena za snimanje, i da smo bili pokretniji kao snimateljska jedinica. Na koncu je to značilo da smo mogli snimiti fantastične scene koristeći gotovo jedino prirodno svjetlo. Snimali smo i na autobusnim stanicama, i u podzemnoj željeznici, i u prirodi nakon zalaska sunca, i uvijek smo dobivali savršene, prirodne scene,“ sjeća se Braham.

Dio vizualnog uzbuđenja za snimatelja je bilo samo snimanje lica Roberta De Niroa. „Njegovo lice je posebno zanimljivo jer možete u svakom trenutku jasno vidjeti što osjeća,“ kaže Braham. „Kamera obožava De Niroa jer nema trenutka kada u njegovim očima ne vidite nešto izražajno. On se potpuno unio u film.“

Dok je Braham poveo ekipu na trotjednu ekspediciju snimanja krajolika širom Sjedinjenih Država, dramska akcija filma je u cijelosti snimljena u Connecticutu. To je pred dizajnera produkcije Jacknessa, na čiji rad na filmu je snažno utjecao njegov dugogodišnji rad u kazalištu i operi, stavilo vrlo zanimljiv kreativan izazov.

„Vrlo je važno za pripovjedački proces stvoriti jasan osjećaj gdje se Frank nalazi na svom putovanju po zemlji,“ objašnjava Jackness. „Moj posao je bio povezati nekih 60 različitih lokacija u jedinstven vizualni niz koji predstavlja Frankovo putovanje iz doma na Istočnoj obali do New Yorka, pa do Chicaga, Denvera, Las Vegasa i natrag kući. Ideja je bila jasno odvojiti svaki od tih gradova, no istovremeno ih povezati u nekakvu cjelinu.“

Jackness je počeo pregledavanjem Jonesovih slavnih fotografija s istraživačkog putovanja po Americi, i s upoznavanjem Franka Goodea kao lika. „Ono što me najjače pogodili kod Franka u scenariju je činjenica koliko je on potpuno izoliran u svom okolišu. Na početku filma je u svom vrtu, gdje se bavi vlastitom vizijom savršenstva, no i kada krene na put on je čudno odvojen od svijeta oko sebe, no to se polako počne mijenjati,“ kaže Jackness.

Jackness je ujedno blisko surađivao sa Jonesom i Brahamom na smišljanju palete boja za film. „Koristimo se vrlo neutralnim i toplim tonovima jer je Frank vrlo neutralan; on je čovjek u potrazi za svojom vezom sa svijetom, no povremeno si dopuštamo sjajne bljeskove boja. Oni ukazuju na kontrast između krajolika kojim prolazi i njegovog unutarnjeg, misaonog krajolika. Digitalna tehnologija kojom smo snimali nam je dopustila manipuliranje bojama za vrijeme snimanja, što je bilo zaista uzbudljivo. Plave boje bi postajale svjetlije, a crne oštrije definirane, i to je odlično naglašavalo radnju,“ kaže Jackness.

      Za Frankovu kuću, produkcija se privremeno uselila u kuću koja se upravo počela prodavati. „To je bilo bolje od studija jer smo ju mogli ofarbati i staviti tapete, i općenito joj dati karakter koji bi dobila da je u njoj desetljećima živio bračni par, odgojivši četvero djece u njoj,“ kaže dizajner.

Svaka od kuća djece Goodeovih također nosi vlastitu priču. Jackness objašnjava, „U Davidovom slučaju, njegovu priču smo gotovo u potpunosti ispričali pomoću jedne fasade, hodnika i praznog stana. Amy, u Chicagu, ima tu spektakularno prekrasnu kuću koja je istovremeno nekako hladna. Roberta vidimo u koncertnoj dvorani u Denveru, gdje se suočava sa svojim ocem na pozornici u jednom od najdramatičnijih okruženja u filmu, a Rosie Franku predstavlja svoj svijet Las Vegasa koji djeluje pomalo nestvarno, prvenstveno jer zapravo nije stvaran.“

Kroz cijelu produkciju, Jones je naglasak stavljao na dizajn koji se fokusira na emotivne i humoristične veze unutar obitelji Goode.

Izvršni producent Callum Greene sažima, „Kirk je okupio ekipu koja svakom elementu filma SVI SMO SUPER donosi nešto sasvim posebno. Osim Henrya Brahama i Andrewa Jacknessa, imali smo našu kostimografkinju Aude Bronson-Howard, koja radi sa De Nirom još od filma „Anđeosko srce“ i ima nepogrješiv ukus – i koja je bila savršena osoba za odjenuti Franka za njegovo putovanje. Drugi ključan član ekipe je montažer Andrew Mondshein čije su suradnje sa Lasseom Hallstromom bile naprosto zapanjujuće. Za osjećaj koji se razvio među cijelom ekipom najzaslužniji je Kirk, koji zna biti zahtjevan no isto tako zna cijeniti trud drugih, i koji je cijeloj produkciji dao pravi obiteljski duh.“