Teatar Chaplin (2012)

Glavni lik ovog filma je sanjar koji, kao i junaci klasičnih tragedija, u sebi nosi tragičnu krivnju. Tako ovaj film postaje i priča o njemu, ispričana u formi tragedije, koja se nametnula sama po sebi.

Prema definiciji, tragedija se sastoji od četiriju glavnih dijelova: prologa (grč. prologos, riječ, govor na početku, predgovor), epizodija (grč. episodion, naknadni ulazak glumca prema koru), koji je označavao dijaloški dio između korskih pjesama, stazima (grč. stasimon, stajaća pjesma kora), tj. korske pjesme između dijaloških dijelova, i eksode (grč. eksodos, izlazak), koji označava izlaznu pjesmu kora na kraju tragedije.