Ne dao Bog većeg zla (2002)

Šezdesete su zakucale i na vrata bjelovarske obitelji Ančić. Nova će epoha ostaviti neizbrisive tragove na članovimna obitelji - ocu Branku, isprva odgovornom partijcu koji se s propašću svog poduzeća baca u privatne poduzetnike, nanovo oživjevši obiteljski klesarski zanat; majci Nevenki koja uz stalni posao nastavnice pokušava biti što savjesnija žena, majka, sestra, snaha i domaćica; baki Ruži kojoj se polako ali sigurno prikrada neizbježna senilnost; ujaku Emilu, sitnom šverceru i muljatoru u stalnom sukobu s narodnom milicijom; maloj seki Bibi, obiteljskoj komentatorici i zajedljivki koja se mora pomiriti sa svojim odrastanjem; te napose Fruli, plahom dječaku koji sve promjene u obitelji i oko nje budnim okom prati i upija i pokušava samom sebi stvoriti sliku što je on zapravo, to jest što se od njega očekuje da bude. Zajedno s Frulom i njegovim društvom putujemo kroz ono što je šezdesete učinilo šezdesetima i otkrivamo svu ljepotu prvih šuškavaca, odlazaka u kino, prve televizije, rock and rolla i prvih ljubavnih iskustava, dok djetinjstvo ne završi i započne novo deseteljeće s novim zanimljivostima i novim obavezama.
Film je na Filmskom festivalu u Puli 2002. osvojio Zlatnu arenu za scenarij - Goran Tribuson, Zlatnu arenu za glavnu mušku ulogu - Ivo Gregurević te Zlatnu arenu za montažu - Marina Barac.
Film je prikazan na međunarodnim festivalima u Ljubljani (2002.), Solunu (2002.), Wiesbadenu (2002.) i Kairu (2003.).