Maratonci trče počasni krug (1982)

Kraljevina Jugoslavija, 1930-ih. U Marseille-u je ubijen kralj dok u Beogradu živi obitelj Topalović koja se bavi jedinom sigurnom stvari – smrti. Oni su naime pogrebnici iz generacije u generaciju. Posao je počeo stari Pantelija, koji još uvijek živi i ima 120 godina, a nastavili su pradjed Maksimilijan, djed Aksentije, otac Milutin, sin Laki dok najmlađi unuk Mirko ne želi nastaviti obiteljki posao. Oni nisu osobito složni i često se svađaju;

Jednom prilikom Mirko prihvati izraditi lijes za preminulog čovjeka od 2 metra i 28 centimetara, na što ga otac Laki izgrdi jer ne može vjerovati da postoji tolika "grdosija". Jednog dana iznenada umre Pantelija. Obitelj razmišlja da obavijesti njegove poznanike, no onda se sjete da je „njegov posljednji prijatelj preminuo negdje krajem prošlog stoljeća“. Ubrzo izbije svađa oko njegove ostavštine, ali i oko toga da li da na njemu isprobaju novu tehnologiju kremiranja koju zagovara Laki, a i Pantelija je uvijek govorio " U krematoriju je budućnost!".

Mirko se u međuvremenu zaljubio u Kristinu, djevojku koja radi u kinu i koja se ne zanima za njega nego za vlasnika maloga kina Đenku. Ovaj ih počne nagovarati da glume u njegovom filmu par te da se razodjenu, no oni se nećkaju. Tu je i Bili Piton, Kristinin otac, koji posluje s Topalovićima tako što iz grobova iskopava i prodaje lijesove nedugo pokopanih mrtvaca, koje ovi "prefarbaju" i prodaju kao nove.

Bilijeva banda nije u najboljim odnosima s Topalovićima koji mu duguju novac, a Laki je autom slučajno pregazio i ubio "komšiju" Rajkovića, čije tijelo Topalovići pokušavaju sakriti na groblju gdje ih slučajno vidi Bili i ekipa (koji su tamo došli svojim uobičajenim poslom - iskapanjem lijesova) i time ih ucjenjuje. Kada Mirko ulovi Kristinu s Đenkom, pobijesni i ubije ju, objavivši rat Biliju i njegovoj bandi. Na kraju Topalovići uzmu puške i krenu u otvorenu bitku s Bilijem i bandom, što završi krvoprolićem.