Gledali smo: Mjesec (Moon)

U budućnosti engleskog režisera Duncana Jonesa, vanzemaljci nisu došli nasilno naseliti Zemlju, strojevi se nisu okrenuli protiv ljudskog roda, meteori ne padaju na Bijelu Kuću. Umjesto tipičnih holivudskih scenarija, najveća prijetnja glavnom liku priče jest on sam. Drugim riječima, suptilan i intelektualno izazovan ZF film kakav rijetko viđamo u posljednje vrijeme. Svojevrstan omaž filmovima koji su označili Jonesovu mladost, 2001: Odiseja u svemiru (1968), Silent Running (1972), Solaris (1972), Alien (1979) i Tajna Jupiterova mjeseca (1981), režiser je opisao riječima:

Kanili smo stvoriti nešto što će biti komforno za usporediti sa ZF filmovima s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih.

 _{slobodni prijevod s Wikipedia.en}

Euro ZF

Kao film s više mozga nego hladetine, Mjesec evidentno nije holivudski proizvod a sve je znatno jasnije uz podatak da je Duncan Jones u Britaniji poznatiji kao Zowie Bowie i Joey Bowie, sin Davida Bowiea koji je  u svojoj glazbenoj karijeri odao također svojevrsni homage znanstvenoj fantastici kroz umjetnički lik Ziggyja Sturdasta a i naslovnu ulogu u filmu Čovjek koji je pao na Zemlju. Unatoč skromnom budžetu, Mjesec je toliko ispoliran i pedantno snimljen da se ne može ni naslutiti da je to Jonesov filmski dugometražni debi. Uz već spomenute omaže, impresivnom skoro pa solo glumačkom izvedbom Sama Rockwella, Mjesec je skoro moguće smjestiti uz bok Blade Runneru pa čak i Gattaci.

Mjesec

U prvih pola sata prije nego uopće dođe do ikakvog razvoja, radnja je posvećena isključivo upoznavanju glavnog lika i njegove okoline. Nešto s potpunim fijaskom pokušano u Knjizi iskupljenja, ovdje je odrađeno europskom kirurškom preciznošću bez gubitka interesa za radnju. Sam Bell (Rockwell) usamljeni je zaposlenik pri kraju radnog ugovora na lunarnoj bazi tvrtke Lunar Industries koja iskapa Hellium-3 energent iz mjesečeve prašine, u vrijeme radnje glavni energent na Zemlji. Kod kuće, na samom planetu, njegov povratak nakon odrađivanja trogodišnjeg ugovora željno iščekuju žena Tess i novorođena kćer Eve. Izravna komunikacija između Zemlje i lunarne baze nije moguća pa Sam i njegova obitelj izmjenjuju video poruke što mu na momente sve teže pada.

Pored Sama u bazi nema nikoga pa o njegovom mentalnom zdravlju brine robot sentimentalnog i suosjećajnog glasa nazvan GERTY, a upravo fantastičinim odabirom za takav tip glasa pokazao se oskarovac Kevin Spacey.

GERTYja bi mogli karakterno mogli postaviti kao suprotnost Marvinu paranoičnom androidu iz također britanske ZF priče Vodić za autostopere kroz galaksiju. Kako se bliži istek njegovom boravku u bazi, Samu se počnu javljati halucinacije zbog čega se slučajno zabija lunarnim roverom u kopač Heliuma-3 nakon čega se budi u ambulanti baze, ali, sa sumnjom u mislima "kako li se našao tamo?"! Naime, robot GERTY nema mogućnost napuštanja lunarne baze a u trenutku Samovog buđenja spasilačka ekipa je bila tek na putu do Mjeseca. Samova pitanja i dvojbe se gomilaju i on prevarom GERTYja napušta bazu, te odlazi do razbijenog rovera po odgovore gdje ga dočeka samo još više dvojbi i pitanja.

S malo je moguće puno (sitnice koje film čine)

Scenografija uznemirujuća koliko i hipnotička, gledatelju je praktički prodana snažnom humoristički-ironičnom ljudskom pojavom Sama Rockwella. Unatoč sterilnom izgledu, pobliže promotrena scenografija lunarne baze dočarava itekako ljudski uživljenu okolinu; GERTY prekriven mrljama kave, post-it naljepnice posvuda po upravljačkim pločama te Samova odjeća razbacana po spavaćoj sobi. Ovakvi suptilni "makreri" gotovo svačije svakodnevice, naravno, u malo drugačijim oblicima, navodi promatrača da se uživi u Samov izolirani život na Mjesecu. Bez tipično filmskog prodiranja jagodama u grlo gledatelja, Mjesec postavljajući izoliranog čovjeka u isključivo mehanički okoliš špekulativno ostavlja pitanje što znači biti ljudsko biće.

Ipak, inicijalna briljantnost Mjeseca izgubljena je scenarističkim koprcanjem da se u drugom dijelu priče dokuči dinamični vrhunac. Onog trena kada goruće pitanje i dvojba glavnog junaka biva odgovoreno, kompletna snaga priče gubi na zamahu kada otkrivamo da se zapravo nema više što odgovoriti.

Iako mi je drago što ovaj film ne tjera priču daleko kao recimo, Distrikt 9 i izlazi na koncu van krajnje linije među karakternog nasilja, Mjesec ide predaleko u suprotnom smjeru zadržavajući pošto poto sterilnu čistoću same drame. Što na koncu, rezultira laganim razočarenjem jer samo praćenje glavnog lika iz prostorije u prostoriju jest jedini oblik akcije, dok se sama tenzija napetosti radnjom zadržava unutar samih likova Sama Bella i Sama Bella, te pratećeg GERTYja.

Odličan film s manjkom raketnog goriva

Možda kada bi bio pola sata kraći, ili kada bi imao malo više vizualne dubine, ovaj dugometražni debi Duncana Jonesa bi razvalio prostor za svoju poziciju među vrhunskim ZF filmovima. Međutim, Mjesec je zapeo na lansirnoj rampi za planetu Veličanstvenih ZFa. Ipak, i to je puno, možda čak i previše za jedan debi.

Svejedno, uz stvarno minorne i u današnje vrijeme skoro nevidljive nedostatke, ostaje neopisivi gušt preporučiti vam ovu intrigantnu znanstveno fantastičnu dramu koja vas neće odvesti samo do tamne strane mjeseca, već i do tamne strane unutrašnjih dvojbi ljudskosti u nama kada smo u pitanju upravo mi sami. Ili, možda neko buduće i izdvojeno "mi", koje jesmo ali nismo "mi".

Odličan europski film u domeni drame i trilera, namijenjen zreloj publici neće vas ostaviti razočaranima ni u kom pogledu, osim, možda po pitanju raketnog goriva.

recenzija Alien Mladen Šagovac Sam Rockwell sf zf dvd Duncan Jones horror filmovi triller filmskinet david bowie odiseja u svemiru silent running solaris tajna jupiterova mjeseca kavin spacey

Galerija fotografija