Sitne su krušne mrvice filmskih tespijanaca

Galerija fotografija

Teška je rabota odlučivati o razdiobi novca kojeg gotovo da i nema. Isprva će svi potvrdno glavom klimati da su takvi postulati 'svima pomalo' pravični i da su tako svi zadovoljni. Ali, huda glava mira ne da, pak će svaka svraka u sebi vidjet prvaka. I danu pravdu će mjerit, koliko je kome dano. Zašto nekom poviše, a zašto nekom premalo? Zašto nekom uopće, a zašto nekom nikako? Teška je to rabota, u ove dane sivih oblaka, biti sucem od tespijanaca.

Eto, nije prošlo ni punih pet dana od podijele ono malo HAVC-ovih sredstava i već se podigla prava festiva malih zakulisnih igara. Sve u duhu teorija zavjere, s jedne strane nabrajanje prijateljskih veza a s druge pak prebrajanje krvnih zrnaca. I eto ga, uvijek ima nezadovoljnika i navodnih podobnika. A do prije mjesec dana vladala je tako idilična slika. Nemojte krivo shvatiti, nije ovo nikakva poruga već samo obična promatračka obzervacija.

17. ožujka odlučivano je koji će filmski projekti biti financijski podržani od strane Hrvatskog audiovizualnog centra. Namjerno nismo objavljivali nikakve informacije vezane uz vijesti koje se u pravilu tiču same struke, baš kako bismo odmjerili kakva će jednadžba izaći iz sveukupne računice. Dok će jednima odahnuti jer znaju da će imati s čime raditi, drugi će nezadovoljni što su ostavljeni na cjedilu morati stezati remen, nastaviti kukati i zapomagati. Ali to je tako, 'Ni med cvetjem ni pravice' svojedobno je zapisao književni bard i često filmski inspirato Miroslav Krleža.

Najviše nas je zagolicala medijska pompa oko dodijele novaca filmu 'Otok ljubavi' redateljice svjetske klase Jasmile Žbanić, oko čega su se navodno na sjednici čak lomila koplja. Pompa je zapravo dignuta u susjednoj državi, Bosni i Hercegovini, odakle je spomenuta redateljica a gdje su joj sredstva za isti projekt uskraćena a o čemu pak piše jedna domaća dnevna tiskovina koja se pozabavila zakuhavanjem i dodatnim podizanjem tenzija oko financiranja filmova u Hrvatkoj, precizno navodeći tko je bio protiv financiranja ovog filma premda će mu producent biti domaći glumac, i premda će ga većinom igrati hrvatski glumci. Pa zar je onda bitno odakle je redatelj, zapitat će se zbunjeni promatrač prilika ili neprilika na hrvatskoj filmskoj sceni?! Taman da je pao s Marsa, ako nudi sočan scenarij i dobar film posve je svejedno. No, o tom će ipak suditi najvjerodostojniji kritičar kada film jednom zablista na kino platnima, a to je, uza svo poštovanje strukovnjacima ipak publika.

Kada se malo bolje odmjeri koliko je novaca odobreno za koji projekt, te razlike u brojkama su toliko mizerne da je iznose uopće besmisleno isticati dok ni novac odobren prema pojedinačnom projektu, ni polovično nije približan onomu koji je svojedobno HRT slupao na promašaj zvan 'Tito'.

Pred hrvatsku publiku će tako izaći naslovi: Svećenikova djeca – Vinko Brešan; Čudnovate zgode šegrta Hlapića – Silvije Petranović; Šuti – Lukas Nola; Ljudožder vegetarijanac – Branko Schmidt; Otok ljubavi – Jasmila Žbanić te Zagrebačke priče 2 koje će režirati Sara Hribar, Ivan Sikavica, Aldo Tardozzi, Hana Veček, Josip Visković, Radislav Jovanov Gonzo.

Kada govorimo o debitantima, tu su odobrena sredstva za ispravak nepravde počinjene nad Neviom Marasovićem čiji bi film uz ovu pomoć valjda konačno zablistao na kino platnima diljem Hrvatske.

Našim čitateljima dobro znanoj autorici dokumentarca 'Sudbina broja 13' Ireni Škorić odobrena su sredstva za razvoj projekta prvog igranog dugometražnog debija koji bi se trebao zvati 'Moj tata'. I jedini debitantski film kojem su odobrena značajnija financijska sredstva je 'Zagreb Cappuccino' redateljice Vanje Sviličić koja je nedavno nagrađena za izuzetan dokumentarni film 'Jesam li sretna?'

• Rezultati javnog poziva za audiovizualno stvaralaštvo 2010.

Nema se tu što previše zamjeriti, ziheraška računica u kojoj se išlo na provjerene autore i raznolikost ponude a da se pritom pokuša zadržati ili čak podići kvaliteta kinematografije. No, kako je već napisano, sud će o tome ipak na kraju donijeti sama publika koja već godinama podosta grubo sudi hrvatskim filmovima kada je u pitanju popuna kino sjedalica u redovnim distribucijama.

Jedino zbog čega mi žalimo je, što se nije našla makar koja kuna viška za još poneki film poput 'Odredište nepoznato' koji sa svoja dva protagonista predstavlja omaž klasičnoj zagrebačkoj ulici te ima dobre izglede kod urbane gerile postati kultnim. Sigurno je bilo još sličnih filmskih projekata koje se, bez dvojbe, moglo kompenzirati s nekim projektima koji su financirani kroz komplementarne djelatnosti a u najmanju ruku su upitne vrijednosti ili pak imaju utjecaja kod struke ali zapravo ne ostavljaju ama baš nikakav smisleni utjecaj na publiku.

• Rezultati Javnog poziva za komplementarne djelatnosti 2011.

Da, eto nije lako s malo novaca dijeliti pravdu. Utjehu možda pronađu tek oni koji se povedu za Đurinim riječima (Predrag 'Pređo' Vušović u filmu 'Nije kraj') – 'Tko zna kome u životu treba pomoći, a kome ne? Ljudi su gusto posijani, ali teško niču.', odnosno, 'Nije sirotinja tko malo ima, već tko mnogo želi.'

A želja je mnogo i novaca malo.

havc natječaj Hrvoje Hribar otok ljubavi